Jednostavni put da boljeg života, samo zatvorite vrata mržnji

srca

Postoji poznata priča o studentu koji je otišao do svog učitelja i pitao ga da li ga može naučiti sve duhovne zapovijedi, stojeći na jednoj nozi. Učitelj je rekao: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ostalo su komentari. Sada idi i uči.”

No, takva ljubav se ne razvija lako, čak ni među prijateljima ili članovima obitelji. Da članovi naše obitelji nisu naša braća i sestre ili naši roditelji, dali bi ih još uvijek voljeli? Mnogi ljudi, ako odgovore iskreno, odgovoriti će negativno. Nema sumnje da je voljeti ponekad teško, pogotovo kada imamo potrebu osuđivati, često u odnosima s najbližima.

Jednom je netko rekao da su ljudi sretni ako u toku cijelog svog života uspiju imati pet pravih prijatelja koji ih stvarno vole. No mudraci kažu: “Ljudi su sretni ako imaju i jednog pravog prijatelja.” Pravi test prijateljstva ne leži u tome koliko nekoga voliš kada je u svom najboljem izdanju, nego koliko ga volimo kada nam pokažu svoje najgore lice. To je također i pravi test duhovnosti.

To je zato što je prijateljstvo zapravo duhovnost.

Sa svakim korakom gdje razvijamo istinsku ljubav, toleranciju i ljudsko dostojanstvo prema drugima, sve više se usklađujemo sa bezuvjetnom ljubavlju energije svemira – što je izvor svih blagoslova i ispunjenja koje tražimo.

Učiti voljeti bezuvjetno – “ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe” – je naše životno djelo i naša životna misija. Što više učimo bezuvjetno voljeti, više radosti i blagoslova pozivamo u naše živote.

Odmaknimo se barem na tren od samog sebe od onoga što JA trebam, što ja želim, kako se ja osjećam, što ću ja dobiti, što je za mene dobro….. i tako u nedogled. Okrenimo se oko sebe i obratimo pažnju što to drugi trebaju oko nas i kako im to mi možemo pomoći. Ako se svakodnevno barem jednom u toku dana sjetimo toga i poklonimo nekom drugom pomoć, pa makar bio samo zagrljaj ili veliki osmjeh napravili smo puno.

Ako se mi brinemo za druge i Svemir će se pobrinuti za nas. Zapamtite, vrlo je jednostavno, što dajte to dobivate nazad! Zato bezgranično dajete ljubav svima. Taj izvor je neiscrpan i što više dajete sve više ljubavi ima!

No to nam je najteže. Znate li zašto? Zato što ne vjerujemo u to. Pogotovo u današnje doba.

Vidimo ljude koje kradu, lažu, uzimaju drugima, gledamo političare, korupciju, bogatstvo i sjaja s jedne strane i siromaštvo i jad s druge strane. Čini nam se da oni koji ne mare za druge već uzimaju samo sebi žive bolje, sretnije i uspješnije. Ali to je samo naša percepcija. Mi vidimo tek komadić slike i na osnovu nje donosimo zaključke, a zapravo nemamo pojma.

Tako nam se čini da “biti dobar”, davati i voljeti druge je zapravo pogrešan put. Mislimo da će nam sebično ponašanje i briga samo za sebe donijeti veće zadovoljstvo i ispunjenje. I tako gledajući u one druge i mi krenemo živjeti tako. Onda se čudimo zašto živimo u kaosu. Sami smo ga stvorili, htjeli to priznati ili ne. Sebičnost možda u početku vam i donese dobitak i ispunjenje, ali vrlo kratkotrajno, na dulje staze zasigurno gubite. A gubitak će biti vrlo bolan. Tako to ide.

Možda vam se čini utopijski, ali ljubav je uvijek najbolji odgovor. Pokušajte, odagnajte mržnju iz svog srca, pogotovo onu bez razloga, (a mi vrlo, vrlo često mrzimo bez razloga), otvorite vrata ljubavi i promatrajte kako se svijet počinje mijenjati.

Facebook komentari

Komentari dozvoljeni

— obavezno *

— obavezno *