Ah ta ljubav — 29. kolovoza 2016. 12:59

Žensko-muški rat


muskarac i zena

 

Žene danas definitivno kukaju kako  nema pravih muškaraca, jednostavno ne postoje. Muškarci odmahuju rukom, pa pitaju, a gdje su prave žene?? Izgleda da razdor postaje sve veći. Gdje je kvaka? Što se to dogodilo muškom-ženskom svijetu?

Izgleda da se muškarci još nisu snašli na novu ulogu žena. Velika je istina da danas žene više nisu ponizne kućanice kojima je njihov muškarac bog i koje će sve napraviti da ga zadovolje,  i to vrlo često ne iz svoje ljubavi i želje nego iz navike jer je to jednostavno bilo tako. Muškarac je bio taj oko koga se vrtio svijet i koji je imao prava na sve i svašta, žene su bile u službi muškaraca i davale im sve što je trebalo i zapravo važilo za nepisano pravilo. Takva je bila ženska uloga. Vrlo često o toj ulozi nitko nije pitao žene što bi one to htjele i da li bi one možda željele nešto drugo. Većina žena su bile kućanice koje su bukvalno ovisile o milosti svoga muškarca. Još do prije dvadesetak godina pojam rastava bila je velika sramota. Muškarci su varali, žene su trpjele i živjele pokorno, i sve se činilo bajno. Institucija braka je postojala i vrlo rijetko bila slomljena.

Muškarci su pravi muškarci, da li?

U vrlo kratkom periodu, žene su se probudile. Krenule na fakultete, počele brinuti za sebe, zarađivati dovoljno da mogu svima koji je tlače reći ne, počele su biti svoje, samosvjesne i snažne. Za ispunjavanje njihovih želja više im ne trebaju muškarci, sada to one mogu i same.  Drugi dio žena koje baš nemaju muda zarađivati za sebe i voditi sebe u životu, sve što imaju uložile su u svoj izgled pa sada koriste veliku slabost muškaraca koja se zove „seksi žena“ i u svoj svijet puštaju samo bogate i moćne muškarce koji im mogu priuštiti lijep život. Ništa ih manje od toga ih ne zanima.

Zašto muškarci „padaju“ na manipulatorice

U tom kratkom vremenu ploča se okrenula, žene su postale te koje su počele birati i za sebe tražiti najbolje. Ne pada im na pamet više zadovoljavati bilo kakve muške zahtjeve, prohtjeve i naredbe i bilo što tome slično. I sada kada su osjetile tu slobodu, iskorištavaju je do samih granica. Čak su u toj igri slobode pomalo izgubile kompas i više ne razaznaju što je dobro a što ne. Al to je tako i najčešće neminovno u procesu rasta.

A muškarci? Još se nisu snašli, ma ne samo da se nisu snašli, potpuno su ostali zapanjeni nad ovakvim čudnim ženama koje više ne klimaju glavom kada im se kaže. Kao da su u toj svojoj novoj ulozi „muškaraca koji više ne mogu obuzdati žene na način na koji su to prije radili“ potpuno izgubili muškost. Sada tu svoju muškost, a koja je bila postavljena na lažnim i nezrelim osnovama, traže na drugim, opet krivim poljima. Svoju muškost dokazuju spavajući s mnoštvo žena! Što više žena veća muškost!! Kada više ne mogu „porobiti“ svoju ženu „porobiti“ će sve žene koje ima dođu pod ruku makar samo u krevetu.

I tako slika svijeta postaje iskrivljena. S jedne strane žene divljaju u slobodi, a sa druge strane izgubljeni muškarci se svete ženama  tako što spavaju s kim stignu….i svi su nesretni, i svi žude za ljubavlju koje više nigdje nema.

 Eto što nam se dogodilo izgubili smo se u otkrivanju vlastitih muško-ženskih uloga.

Došlo je vrijeme da svi konačno postanemo ravnopravni, ali na jedan drugačiji način. U toj ravnopravnosti ne trebaju žene dokazivati da mogu dizati 100 kila, niti muškarci trebaju naći načina kako bi mogli rađati. Govorimo o ravnopravnosti u svojim istinama i onome za što smo stvoreni na ovome svijetu. Istina je da smo toliko različiti, ali i istina je da smo zajedno možemo biti još bolji. Žene koje su konačno shvatile svoju moć ne trebaju to koristiti protiv muškaraca, za zadovoljavanje svojih sebičnih potreba, već tu moć iskoristiti za zajedničke ciljeve i boljitak.

Jednako tako izgubljeni muškarci moraju prihvatiti da im žene više neće biti druge mame i ispunjavati njihove infantilne prohtjeve kako bi hranile njihovu zakržljalu muškost. Vrijeme je da muškarci odrastu i preuzmu odgovornost. Prije svega trebaju shvatiti da prava muškost nije gospodariti ženom ili ih imati na svakom prstu po jednu. To nije pravi muškarac, to je jadnik. Pravi muškarci  su oni, dovoljno samosvjesni, da bez kompleksa mogu prihvatiti ženu kao partnera kome će davati najbolji dio sebe, bez zadrške i fige u džepu.

Svi zajedno trebamo stvoriti novu svijest, svijest međusobnog poštivanja i davanja, istinoljublja i različitosti koja vodi u jedno. Bez takve svijesti ovaj svijet će i dalje biti pun buntovnih muških i ženskih individua koji će se međusobno optuživati  i upirati prste jedni u druge za genocid ljubavi i obitelji!

Facebook komentari

Komentari dozvoljeni

— obavezno *

— obavezno *