Životne spoznaje

Uzbuđenje koje traje zauvijek

U našem životu uvijek budemo oduševljeni s nečim na početku, sve nam se tada čini zanimljivim i izazovnim, no s vremenom to naše oduševljenje polako jenjava. Većina ljudi više budu zaljubljeni na prvi pogled, nego nakon 10 godina braka. Isto je tako i sa poslom, hobijem i svim ostalim “stvarčicama”. To je jednostavno postalo stvarnost ovoga svijeta.

Većina naših novih i pozitivnih iskustava u životu fascinantna su samo dok su nam nova, tada samo sretni i zahvalni na njima, no kako vrijeme prolazi  gubimo poštovanje i bilo kakvu zahvalnost, ne osjećamo ve više sretni, naša uzbuđenja izblijede i sve postane monotono i dosadno. Takvo stanje  prihvaćamo kao normalni dio stvarnosti, kao nešto što se uvijek dogodi, vjerujemo da je to način života. Stvari su uvijek poticajne na početku, a onda ta energija slabi, a mi prihvaćamo “istinu” kako možemo biti sretni tek u tim vrlo rijetkim trenucima.

A da li je to stvarno istina? Da li smo ikada razmišljali da postoji i drugačiji način, da sav taj blagoslov uzbuđenja, radosti i topline može ostati jednako poticajan kao i prvog dana? Sve što imamo u životu, svaki dar-brak, obitelj, posao, prijatelji, novac….. mogu nas ispunjavati jednakom ljepotom godinama i grijati jednakim uzbuđenjem kao prvog dana.

Da bi to uspjeli, prvo moramo shvatiti što se događa, prvo moramo shvatiti da sve poklone, bilo one materijalne, emocionalne ili duhovne prirode mi zapravo ne posjedujemo. Radost osjećamo u hrani koju jedemo, u ljepoti koju vidimo, u ljubavi koju nas prožima, svaki aspekt tog ispunjenje, radosti i uzbuđenja ima svoj izvor, mi nismo vlasnici te energije. Poput lampe koja je prikopčana u struju i sve što postoji je „prikopčano“ na energiju Života, Svemira, Boga… koja je pokretač svega.

Ako lampu iskopčamo iz struje, neće više svijetliti. Jednako tako ako mislimo da svi ti darovi pripadaju nama i počnemo se ponašati kao da ih mi posjedujemo, odvajamo ih od vlastitog izvora i oni gube svu moć. Jednostavno rečeno, nema više dotoka energije, ti darovi postaju “mrtvi” i kao takvi ne mogu nas više ispunjavati. Sve uzbuđenje, radosti i ispunjenje nestaje.

Sve darove koje dobijemo izgube na uzbudljivosti onog trena kada ih prihvatimo kao vlastito vlasništvo, kada ih  počnemo uzimati „zdravo za gotovo“! Takvim razmišljanjem krademo sebi mogućnost za ljepotu prekidajući cirkuliranje energije. Gdje nema energije nema ni života, veza ili brak postanu bez okusa i mirisa, odlazak na posao pretvara se u pravu noćnu moru. Tako razočarani i tužni počnemo tražiti nova uzbuđenja, novi izvor energije koja opet samo zabljesne i mi ga opet pretvorimo u ništa. Život nam postane prazna jama iz koje nema izlaza, a mi postajemo sve jadniji bez nade da pronađemo pravi smisao ili pravu sreću.

Dakle, što nam je činiti da ne zapadnemo u takvu stupicu? Sada nam odgovor izgleda vrlo jednostavan, zar ne? Svaki dar kojeg imamo, bio on naš supružnik, djevojka, posao, zdravlje, prijatelji, djeca, novac, bilo koji fizički predmet, naš duhovni blagoslov, ama baš sve, na koncu konca i naš vlastiti život zapravo ništa to nije naše, mi nemamo nikakvo vlasništvo nad svim tim, oni imaju svoj izvor u Životu, Svemiru, Bogu, Svjetlosti (kako god nazivali tu pokretačku energiju). Mi smo poput menadžera sve to dobili tek na upravljanje. Sve nam je to samo „posuđeno” i mi imamo pravo upravljati s tim na neko određeno  vrijeme.  Ako iz naše svijesti izbrišemo tu snažnu misao vlasništva i posjedovanja dajemo mogućnost energiji da stalno cirkulira i da ljubavna veza nakon 10 godina bude jednako uzbudljiva kao prvih dana, ako ne i uzbudljivija. Tada nam je svaki odlazak na posao blagoslov i samo tako otvaramo vrata uzbudljivosti i beskrajnom ispunjenju koje traje zauvijek.

Probajte, vježbajte, fokusirajte svoje misli, budite svijesni činjenice da sve to što je sada u vašem životu, već sutra može nestati! Zato uživajte punim srcem i budite zahvalni na svemu.

Facebook komentari

Odgovori