Trend

Trebamo li sve biti sponzoruše?

lifeX.hr

3

Evo nas drage žene, došao je naš dan. Ne znam jeste li dobile kakav cvijetak od nekog vama bliskog muškog primjerka, ako niste nema veze, kupite si same. Danas i to možemo bez frke, neće nas gledati ispod oka i čuditi se što nas je snašlo. Uostalom većina cvjećarki su žene pa će vas razumjeti jer vjerojatno niti one nisu dobile ništa za poklon.

Sjećam se kakav je to veliki dan bio kada sam ja bila mala. Sve je mirisalo na karanfile. Mama i tata uvijek su negdje išli i mama bi tada obukla novu haljinu i izgledala je prekrasno. Svi su slavili, od jutra na poslu, a onda se nekamo išlo i zabavljalo. Bio je to općenarodni praznik koji je završavao općenarodnim pijanstvom.

Ali nema veze, kuća je još dugo dugo bila sva u cvijeću i ja sam tada mislila kako je lijepo biti žena, kupuju ti cvijeće, otvaraju vrata, drže kaput, pridržavaju stolicu dok ne sjedneš. Nisam mogla dočekati da odrastem i da se i ja malo osjećam kao princeza.

Kada malo bolje razmislim ne znam što se dogodilo u međuvremenu?!??

Ne da sam narasla, već sam i prerasla, ali još nisam dočekala moj pricenzasti trenutak života. Nitko mi ne otvara vrata, ne kupuje cvijeće, sama otplaćujem kredit za stan u kojem sama živim, sama vozim auto, idem u trgovinu, vučem pune vrećice, brinem o akumulatoru i zimskim gumama, baratam čekićem kao da je sredstvo za šminkanje, a ni bormašina mi nije strana. I sada ne znam što se tu dogodilo i gdje se stvar usrala??

Ja sam se stvarno trudila biti čistokrvna krhka žena, ali nije išlo. Ako sam htjela preživjeti u ovom svijetu morala sam se družiti s čekićem. Nitko mi nije dao nikakvu alternativu. Ako hoćeš živjeti udri, život te ne pita imaš li muškarca kraj sebe ili nemaš.

Eh, a nije da nikada nisam imala muškarca kraj sebe. Imala sam ja i to, ali ništa nije bilo drugačije. I dalje sam brinula o gumama, zabijala čavle po zidovima, sama otvarala vrata, povlačila stolice i vješala kapute. Ne znam, izgleda da muškarci nakon generacije mog tate više nisu učili kako biti kavalir, ma da si ne lažemo, kako biti muško. Biti kavalir nije neka posebna nadnaravna vrlina, to je nešto što bi muškarac trebao imati u tvorničkoj opremi, a ne luksuzni dodatak koji se posebno plaća. Na žalost danas ga nema niti u dodacima.

Kaže meni kći moje dragr prijateljice: “Danas žene trebaju biti sponzoruše!” Gledam je i ne vjerujem, mala tek upisala faks. Pitam ja nju kako to ona misli.

“Pa tako, vrlo jasno. Muškarci su glupi za život i ako želiš od njih dobiti sve što ti pripada trebaš biti lukava i uzeti mu da on i ne zna, on treba misliti kako mi je sam dao. Ja ga onda zbog toga dižem u zvijezde, a on se osjeća k’o Sulejman. On sretan, ja sretna i svi sretni!”

Slušam i ne vjerujem. Zašto mi to mama nikada nije rekla, ili netko, bilo tko??? Sve ove godine živjela sam u neznanju. Mene su učili budi dobra žena, kuhaj, spremaj, čisti, uči, imaj karijeru, budi nasmijana, ne pričaj o brigama, budi pozitivna, mazi ga i pazi pa ćete živjeti dugu i sretno i zaljubljeno. Takve su nam priče pričali!

Sada mi je jasno da su to bile bajke. Bože moj fulala sam skroz na skroz! Ova filozofija više ne funkcionira, ostala u 20 stoljeću, a ja ju još furam i to s ponosom! E mene budale!!

Drage moje dame, ako pri ruci imate negdje curetak na faksu, malo je priupitajte o muškarcima. Dobro slušajte i učite, možda još nije kasno, ako ništa drugo bar da vam neko ponese vrećice iz trgovine, ne znam kako vas al’ mene već nekada zabole leđa.

Sretan vam naš dan drage moje velike i male žene! Uživajte u sebi!

Facebook komentari

lifeX.hr

Odgovori