Trend

Spašava li swingeraj brak ili….

swingeraj i brak

 

Biste li se iznenadili kada bi doznali da su neki vaši frendovi swingeri?

Priznajem mene je baš iznenadilo. Nekako nisam baš o tome nešto mislila. Kada bi se spomenuli swingeri to su za mene bili neki tamo ljudi koji ne znaju što bi sa sobom, onako činili su mi se jadnici, neki ostarjeli turisti iz zapadne Europe koji trče goli po sobama dok na njima sve visi i tragaju za nekim tjelesnim užicima, jer za druge i ne znaju Ta slika i nije nešto što bi izazvala bilo kakvo uzbuđenje, već naprotiv.

Ali gle vraga…to nisu tamo neki klateći primjerci ljudskog roda već ni manje ni više već ljudi koje gotovo svaki dan viđaš, piješ kavu s njima, smiješ se i voliš ih. Zapravo ovi moji frendovi su divana par, zgodan i zanimljivi, obrazovni i s karijerom… i jedni od rijetkih koji se još vole i nisu se rastali.

“Očito im zato brak i funkcionira” – uletjela mi je frendica sa svojom opservacijom.

Pogledala sam je u čudu. Ova njezina izjava je pomutila moju ljubavnu sliku u glavi pravog odnosa dvoje ljudi koji se vole, drže za ruku i sve je u stilu….”živjeli su dugo i sretno….!”

A ona je nastavila:

“Bolje i to nego da je muž vara ili da ono vara njega!”

“Što hoćeš reći da u braku postoje samo ove dvije varijante?”- pobunila sam se.

“Ne, postoji i treća!”

Pomislila sam…naravno da postoji treća, ta treća je ljubav, prava ljubav. I taman kada sam se htjela pobjedonosno nasmiješiti frendica me je prpošno pogledala i hladno rekla:

“Uvijek imaš i rastavu kao opciju!”

Zar je to baš tako!

Da bi u braku živio dugo i sretno zar trebaš swingati ili još gora varijanta…varati?

Zvuči tako površno! Odnos dvoje ljudi je puno kompleksniji da bi neko swinganje moglo bilo što popraviti ili spasiti. Ja mogu razumjeti da neki ljudi vole eksperimentirati i isprobavati sve i svašta, pogotovo u seksu. I čak mogu shvatiti da netko uleti u to iz znatiželje, da vidi kako je, da iskusi, da doživi nešto novo, ali da nekome to postane “zanimacija”, e tu već moraš imati neki problem u glavi.

To ti je kao probati recimo kokain ili se navući na kokain!

To postaje čista ovisnost, baš poput droge. No što će se dogoditi kada ti sve to prestane davati ta uzbuđenja kao na početku? Kada se navikneš pa ti i to postane dosadno? Koji je korak dalje? Što onda, kuda krenuti za novim uzbuđenjem?? Gdje je kraj traženju novih podražaja?

Vjerojatno nema kraja, i vjerojatno ljudi nakon toga postaju sve nezadovoljniji sa sve većom prazninom u sebi koja prijeti i guta. Pravi ovisnici koje više ništa, nikakav imput izvana, ne može zadovoljiti. I onda postanu očajani!

Zapravo moramo shvatiti da sva naša nezadovoljstva, naše rupe i tuge ne može popuniti nitko izvana nas. Ako krenemo tim putem uvijek na kraju gubimo, koliko god nam se čini uzbudljivo i zabavno na početku.

To su samo male iskrice koje bljesnu u tami, a kada se ugase tama nam postane sve veća i gušća.

Ako smo mi sretni sami sa sobom, ako vidimo ljepotu u trenutku, u zalasku sunca, drhtaju vjetra na licu, novom dan punom mogućnosti, ako smo potpuno svoji i svjesni sebe i života tada nećemo postati ovisni o nikakvim događanjima izvana. Nitko nas ne kontrolira, ništa izvana nas nema toliku moć da smo ovisni o tome, kontrola ostaje u našim rukama. To je put trajnog ispunjenja i zadovoljstva, sve ostalo je prevara, lažni sjaja koji brzo blijedi i nestaje, a nas ostavlja jadnijim i izgubljenijim.

No ljudi su daleko od tog balansa u sebi, većina njih zapravo bježi od samog sebe, od svojih strahova, briga, kompleksa, neprestane borbe za moć, za dokazivanjem da su u pravu…izmori se čovjek od svega toga. Nije ni čudo da im onda treba nešto što će im dati odmak od svega, podražaj koji će ih napuniti, zadovoljiti, dati osjećaj ispunjenja. I to im baš treba, zapravo žude za tim. No na žalost, to ispunjenje brzo prođe, pa krene potraga za još, postaju jadni i mizerni što to više ne mogu doživjeti. Nisu svjesni kuda to vodi, nisu svjesni kraja već trče tom izvoru energije, vide u tome spas.

To neće nikoga niti išta spasiti.

Neće brak spasiti nikakav swingeraj ako tu nema vatre ljubavi i želje za iskrenom komunikacijom s puno uvažavanja i razumijevanja.

“Eto to ti je to draga moja,” završila sam svoje izlaganje frendici, “tako to nekako ide u životu!”

Ona me je značajno pogledala i samo mahnula rukom. No smiješak koji joj je titrao na usnama odao ju je. Znala sam što doista misli!

Koliko god bježali, istina nas uvijek stigne, i mi je uvijek osjetimo, i znamo da je istina.

Plavuša u borbi s nososrogom

fotka: Pixels

 

Facebook komentari

Odgovori