Trend

Prekid otkriva puno više nego što se čini na prvu

lifeX.hr

srce

Negdje sam pročitala kako ćemo puno više naučiti o partneru kod prekida, nego u vezi. Vrlo snažna rečenica koja pali hrpe upitnika.

 

Tako mi je neki dan došla frendica sva još izbezumljena od prekida koji baš i nije bio bajan. Rekla mi je:”Bože, kako nisam vidjela tko je on? Ja sam voljela idiota!” I to je tako. Kada dođe kraj prepadnemo se s kojom smo osobom bili. Većina ima jako malo lijepih riječi o svojim bivšima.

Zar je moguće da sve one lijepe trenutke koje smo s nekim proveli uništi loš prekid? I da li je neminovno da svaki prekid mora biti loš??

Prekid kao prekid, nije baš ugodna stvar ni kada si u ulozi onog koji  prekida, niti ako si onaj koji je ostavljen. Uvijek boli, više ili manje. No, jeli moguće i u toj situaciji ostati dostojanstven i čovječan, bez obzira na bol i bijes?

Naravno da je moguće. Ako si veliki čovjek u sebi, sve stvari koje radiš, pa tako i prekid biti će čovječan i dostojanstven bez obzira na okolnosti. Može nestati ljubavi, dvoje mogu biti potpuno drugačije osobnosti, može neko misliti ovo, a drugi ono, mogu se na slagati, ne željeti isto, raditi greške, ma može netko nekoga i prevariti, ali to nikako ne znači da treba baciti kamen, da treba galamiti, svađati se, urlikati, osuđivati, svetiti se! Čemu to i zašto? Zar ne bi bilo bolje da ako ne ide, lijepo kažemo što mislimo, zahvalimo se na svemu, na onim divnim danima i trenucima kojih ima u svakoj vezi i onda u miru odemo svojim putem, bez gnjeva i mržnje. Odemo pametniji i bogatiji za jedno iskustvo, za novu lekciju koja nam je očito bila potrebna. Zar je to toliko teško! Očito je, ako nismo dorasli tome.

Zato prekid puno govori o nama kao ljudima. Tu su pale sve maske, tu je svatko baš ono što je, bez glume i interesa, iskonski i stvaran. Prekid je prava dijagnoza kakve smo doista osobe. Očito je većina vrlo jadna jer krajevi su više-manje vrlo jadni. Tu možemo naći od najgorih udaraca ispod pojasa, vrijeđanja i ružnih riječi do onih kreatura, ljudi bez duše i srca, koji odu bez riječi, samo nestanu. To su oni slabići bez muda, koji te ne mogu čak niti pogledati u oči.

Tu na kraju se vidi tko su pravi heroji, tko su oni koji i kada je teško imaju snage ostati puni ljudskosti, morala i dostojanstva. A takvih je malo! Zato je i dostojanstvenih prekida malo. Ali tu smo gdje jesmo! Jedino što možemo je graditi tu ljudskost i dostojanstvenost u sebi i truditi se biti bolji.

A oni drugi? Tko što radi, sebi radi. Oni su takvi sebi, ne vama, bez obzira što ste vi s druge strane. Pustite ih, jednoga dana u nekom životu i oni će naučiti što znači riječ ČOVJEK, ali to je njihova stvar!

Naše je da budemo heroji i dajemo ljepotu što je više moguće, ovdje i sada!

Šaljem vam velike pozdrave

Danijela Gašparović

kolumna-danijela-gasparovic

Facebook komentari

lifeX.hr

Odgovori