Trend

Pohlepa je poput čokolade

 

cokolada

Pohlepa! Ah i sam riječ pohlepa ima nešto pohlepno i zlokobno u sebi.

Živimo u svijetu gdje je pohlepa jedna od glavnih karakteristika ljudskog roda. Ljudi su pohlepni do bola. Pogotovo u ovom našem balkanskom mentalitetu gdje je “imati” sinonim za biti uspješan, a ono “biti” gotovo da i ne postoji.

Gdje su ljudi siromašni duhom tu je carstvo pohlepe veće. A htjeli to priznati ili ne, mnogi, mnogi ovdje su doista siromašni duhom, pa nije ni čudo što pohlepa vlada scenom.

A naš ego je majstor magije. Tko lako će nas uvjeriti kako mi zapravo uopće nismo pohlepni već se samo brinemo za sebe i želimo iskoristiti svaku priliku koja nam se pruži, bez obzira na druge. Tko prvi djevojci njegova djevojka, pa makar i preko mrtvih. Uostalom ti “mrtvi” tko im je kriv kad su slabići i nesposobni. Pohlepni nazivaju sebe “snalažljivi”, tako im je lakše “opravdano živjeti” i nositi se sa svojim pohlepnim umom. Kada nađu opravdanje, tada je pohlepa ok!

A pohlepa je vraška stvar, samo ti “snalažljivi” to ne percipiraju. Njihov um je podosta skučen i ne vide veću sliku. Oni razmišljaju samo 3 koraka unaprijed. Razmišljaju kako će doći do lake love, kako će za sebe ušićariti što više, onako egoistično i jadno. Oni zapravo nemaju pojma što si rade na energetskom, metafizičkom iliti duhovnom nivou. Ne vide da će ih ta njihova pohlepa u konačnici koštati puno, puno više od toga što će trenutno dobiti. Život je balans. On uvijek sve izbalansira. Sve što daješ dobiješ nazad. Daš dobro, dobiješ dobro, daš loše, dobiješ loše. Život, taj stari, nemilosrdni vuk ne pita ništa. Samo vrati tu energiju koju si dao, a naplati i kamatu. Tako da je životno pravilo ako daješ dobijaš više, a ako uzimaš, uzet će ti se više.

Čudno je gledati ljude kad ima se krene vraćati ta njihova pohlepa u paketima koji baš nisu milostivi kako se čude, pa pitaju zašto baš ja, pa što sam skrivio, pa su izbezumljeni i ne kuže da su si sami stvorili to što ih je zadesilo.

Ljudi su poput male djece kada negdje pronađu veliku čokoladu, pa je skrivećki pojedu svu ne želeći s nikim dijeliti taj slastan zalogaj zadovoljstva. Zašto dijeliti kada sve mogu pojesti sami!

A sutra kada im bude muka i kada ih zaboli stomak ti mali čokoladni pohlepnici ne kuže da im je to od čokolade, jer da kuže ne bi je više nikada hlapljivo jeli.

Tako je i s ljudima. Oni jadni baš poput djece ne shvaćaju da s pohlepom ne dobijaju već gube. Oni ne vide uzrok i posljedicu pa kako bi onda mislili da s pohlepom gube kada im je njihov novčanik sve deblji i deblji.

Al poput djece kada malo narastu i ljudi kada jednoga dana postanu probuđeni shvatiti će kako su bili u krivu i kako im je pohlepa donijela samo boli. Ali dok ne povežu 2 i 2, dok god na sve ovo samo odmahuju rukom i misle kako je to priča za malu djecu, do tada će se čuditi kako život može biti okrutan.

Svako odrastanje je bolno. Tako je jednako bolno postati čovjek i probudili čovječnosti iliti ljudskost u sebi. Jednog dana ostvariti ćemo i taj cilj, a do tada kada naletite na čokoladu, zastanite bar na tren i pitajte se da li doista želite pojesti baš sve!

kolumna-danijela-gasparovic

Facebook komentari

Odgovori