Naučite koje vam biljke pomažu u seksualnoj disfunkciji!

Današnji način života- stres, napetost, nekvalitetna prehrana, pretjerana konzumacija  alkohola,  pušenje, fizička neaktivnost neminovno za posljedicu nosi probleme s erekcijom. Dragi muškarci, ako vam se dogodi takvo što, nemojte dramiti. Seksualna disfunkcija je samo pokazatelj da način kako živite nije dobar, da nešto morate uraditi sami sa sobom i svojim životom. Vaše tijelo je savršeni mehanizam ako ga tretirate kako treba. Dakle, neminovno je mijenjati način života. Promijeniti način života je dugotrajan proces, u međuvremenu pomoć možete pronaći u biljnom svijetu.

Koje su to najtraženije biljke koje pomažu pri seksualnoj disfunkciji: johimbe, epimedium, tribulus, maka i ginseng. 

Biljke s afrodizijačkim djelovanjem nude se u različitim oblicima dodataka prehrani, a takvi pripravci najčešće sadrže kombinaciju nekoliko različitih biljnih vrsta čijom se sinergijom postiže maksimalan učinak.

Johimbe

Kora biljke johimbe u Africi koristi se kao afrodizijak još od antičkog doba, a do danas je ostala jedna od najpopularnijih biljaka u liječenju erektilne disfunkcije. Većina istraživanja govori ipak o tome da je za farmakološku aktivnost zaslužna samo jedna od njezinih sastavnica – alkaloid johimbin, dok cjelovita neprerađena biljna droga nema značajniji učinak na jačanje spolne želje i moći. Stoga je u novije vrijeme ulogu kore zamijenio njezin ekstrakt, bogat farmakološki aktivnim alkaloidima koje afrički muškarci upotrebljavaju umjesto Viagre.

Opis: Pausinystalia yohimba Pierre ex Beille iz porodice Rubiaceae je zimzeleno drvo s ovalnim listovima i gustim cvatom, koje može dostići visinu od oko 30 metara, a raste u tropskim šumama Nigerije i Kameruna te prašumama Konga.

Za biološku aktivnost važna je svijetlosmeđa do sivosmeđa kora s horizontalnim i vertikalnim fisurama. Iz nje se dobiva ekstrakt koji sadrži 50-tak alkaloida među kojima je najznačajniji johimbin prema kojem se johimbe i standardizira.

Djelovanje: Osnovna farmakološka aktivnost  johimbe povezana je s aktivnosti johimbina, a odnosi se na afrodizijačko djelovanje i poticanje aktivnosti središnjeg živčanog sustava (SŽS). Pri tome je važan i njegov relativno brz i uspješan prolazak kroz inače čvrstu i neprobojnu krvno-moždanu barijeru (hematoencefalnu barijeru) i ulazak u SŽS. Odgovori organizma na takvo djelovanje johimbina su složeni i javljaju se kao: antidiureza (zbog oslobađanja antidiuretičkog hormona, vazopresina), opća ekscitacija koju prate povećanje krvnog tlaka i broja otkucaja srca te povećanje motoričke aktivnosti kod ljudi i životinja. Danas  se smatra da johimbin blokira alfa-2 adrenergičke receptore i periferne 5-HT receptore. Afrodizijačko djelovanje se pripisuje i utjecaju na širenje krvnih žila i prijenosu nervnih impulsa u genitalnom području te povećanju refleksa uzbuđenja u sakralnoj regiji leđne moždine. Pretpostavlja se također da johimbin  inhibira monoaminoksidazu, a posjeduje i slabi učinak blokiranja kalcijevih kanala. Provedene studije su pokazale da vodeni ekstrakti Pausinystalia yohimba imaju učinak sličan endotelinu i utječu na proizvodnju dušikovog oksida u renalnoj cirkulaciji, povećavajući time postojeći alfa-2 adrenergički antagonistički učinak johimbina.

U opsežnoj kliničkoj studiji provedenoj pri Queens University (Kingston, Ontario) na 23 impotentna muškarca, dokazano je poboljšanje erekcije kod 43% ispitanika. Iako se najdjelotvornijim pokazao kod pacijenata s vaskularnom disfunkcijom, johimbin je učinkovit i kod potentnih muškaraca kojima, zbog  pojačane cirkulacije i većeg dotoka krvi u penis, omogućuje lakše postizanje erekcije.

U novije vrijeme johimbe se sve više koristi u pripravcima za mršavljenje i dodacima prehrani za sportaše.

Vrsta i način primjene: Johimbin se ranije prepisivao kao lijek kod problema impotencije koja se javlja zbog psihogenih problema ili kao posljedica dijabetesa i problema s cirkulacijom.

Danas se kora Pausinystalia yohimba i njezin ekstrakt u Americi primjenjuju u obliku čajeva, tableta, kapsula i tinktura kao afrodizijak i sredstvo za postizanje atletskog oblika tijela (kao alternativa anaboličkim steroidima) te kao dodatak pripravcima za mršavljenje. U Europi, pa tako i Hrvatskoj, uporaba johimbina nije dopuštena.

Oblici i doziranje: Uobičajena doza johimbina (oralna primjena) kod erektilne disfunkcije je oko 5 mg tri puta na dan. Neželjena djelovanja pokušavaju se ublažiti ili sprječiti uzimanjem manje doze u početku terapije i njezinim postupnim povećanjem.

U pripravcima za mršavljenje najčešće se koristi ekstrakt standardiziran na 3%  johimbina. Dnevna doza iznosi 3-7 mg, raspodijeljena u tri doze tijekom dana, ovisno o tjelesnoj težini.

Pripravci johimbina nude se u obliku praha, kapsula i tableta.

Sigurnost primjene: Poput većine ostalih supstancija snažne farmakološke aktivnosti i johimbin mogu pratiti određeni neželjeni učinci među kojima su najčešći: mučnina, salivacija, drhtavica, razdražljivost, uznemirenost, ubrzan rad srca i povišeni krvni tlak. Uporaba tih pripravaka kontraindicirana je i kod kronične upale prostate, a oprez je nužan i pri izboru hrane koja se istovremeno konzumira, budući da inhibitorno djelovanje johimbina na  monoaminooksidazu može biti razlog njegove potencijalno opasne interakcije s hranom koja obiluje aminokiselinom tiraminom (zreli sirevi, crno vino, pileća jetra, kvasac te brojni konzervirani i fermentirani proizvodi). Rezultati te interakcije mogu biti izrazito povišenje krvnog tlaka i jake glavobolje.

Epimedium

Epimedium ili Horny Goat Weed  („trava uspaljenog jarca”) – poznata u Kini kao Yin Yang Huo, stoljećima se koristi za jačanje libida, poboljšanje erekcije, vraćanje seksualne snage i povećanja intenziteta seksualnog doživljaja. Njegov ekstrakt danas je jedan od najčešće korištenih pripravaka kojima se poboljšava cirkulacija, smanjuje umor i podiže energija, što kao konačni rezultat ima ublažavanje ili eliminiranje problema seksualne disfunkcije.

Opis: Epimedium sagittatum (Sieb. et Zucc.) Maxim. iz porodice Berberidaceae  jedna je od 60-tak vrsta biljaka istog roda i sličnog sastava. To je višegodišnja biljka, visoka do 50 cm, sastavljenih kožastih listova. Potječe iz Kine i Koreje. Za ljekovite pripravke koriste se njezini nadzemni dijelovi (uglavnom list).

Kemijski sastav: Glavne aktivne tvari lista i stabljike su glikozidi velikog broja flavonoida:  ikarin, hiperin, kvercitrin, sagitatini A i B i drugi. U posljednje vrijeme izolirani su i mnogi glikozidi prenil flavonola. Broj i vrsta flavonoida razlikuju se prema vrsti epimediuma. Osim dominantnih flavonoida, epimedium sadrži i polisaharide, eterično ulje, fitosterole, tanine, masne kiseline i dr.

Djelovanje: Epimedium je u tradicionalnoj kineskoj medicini vrlo cijenjena biljka čiji su farmakološki učinci dokazani na ljudima i životinjama. Navode se:

  • poticanje ili poboljšanje seksualne funkcije kod muškaraca;
  • razna djelovanja na kardiovaskularni sustav (hipotenzivno kao periferni vazodilatator, poboljšanje perifernog i koronarnog protoka krvi i dr.);
  • imunomodulacijski učinak, regulacija metabolizma nukleinskih kiselina, antivirusno, antibakterijsko, protuupalno i ekspektorirajuće djelovanje, moguća antitumorska aktivnost.

Posljednjih desetak godina ispituju se nove aktivnosti raznih vrsta epimediuma i njihovih sastavnica kao što su:

  • smanjenje resorpcije kosti – pretpostavlja se da derivirani fitoestrogeni flavoni preveniraju osteoporozu koja se javlja kao posljedica gubitka estrogena (pokusi na miševima i zečevima);
  • estrogena aktivnost – polifenolni ekstrakti lista pokazali su estrogenu aktivnost u laboratorijskim pokusima;
  • antidepresivno djelovanje koje se najviše povezuje s ikarinom;
  • antioksidativno djelovanje uz koje se također spominje ikarin.

Prema dosadašnjim istraživanjima, aktivnost epimediuma najviše ovisi o ukupnim flavonoidima, posebno ikarinu te polisaharidima.

Među svim aktivnostima epimediuma svakako je najzanimljivija upravo ona vezana uz poboljšanje erektilne funkcije. Pretpostavlja se da, uz ostale mehanizme djelovanja, ekstrakt epimediuma ostvaruje vazodilatacijski učinak putem dušikovog oksida i na taj način pojačava erekciju te da zbog blage inhibicije fosfodiesteraze tipa 5 (PDE5) pomaže u njezinu održavanju.

Nakon duge povijesne uporabe epimediuma u kineskoj narodnoj medicini, liječnici danas i znanstveno potvrđuju njegovu korist u jačanju libida, poboljšanju erekcije, vraćanju seksualne snage i povećanju intenzitet seksualnog doživljaja.

Oblici i doziranje: Vodeni ili alkoholni ekstrakt epimediuma često se standardizira prema udjelu flavonoida izraženom kao ikarin (5-60%), a dostupan je u obliku praha, tableta i kapsula. Preporučene dnevne doze kreću se u rasponu 250–1.000 mg/dan.

Sigurnost primjene: Primjena epimediuma u preporučenim dozama uglavnom je sigurna. Prevelike količine mogu izazvati povećanu ekscitiranost, ubrzani rad srca i palpitaciju. Stoga je oprez nužan kod osoba koje su sklone tim tegobama kao i kod osoba s kroničnom upalom prostate.

Tribulus

Tribulus (babin zub) je još jedna biljka vrlo cijenjena u liječenje erektilne disfunkcije. Stoljećima je poznat u kineskoj i ajurvedskoj medicini kao tonik za jačanje organizma i afrodizijak, a  u Europi se od davnine primjenjuje  za liječenje problema seksualne disfunkcije i jačanje libida. Zanimanje za njega počelo je naglo rasti u 80-im godinama prošlog stoljeća, nakon objave rezultata istraživanja koja su proveli bugarski znanstvenici te su kliničkim ispitivanjima dokazali njegovu korisnost u poboljšanju erekcije.

U posljednje vrijeme tribulus sve češće upotrebljavaju i sportaši, koji ga koriste za povećanje snage i izdržljivosti.

Opis: Tribulus terrestris L. iz porodice Zygophyllaceae je puzajuća, cvatuća biljka crvenkastih stabljika dugih do 90 cm, polegnutih po zemlji s izrazito žutim cvjetovima i ovalnim, bodljikavim plodom. Raste kao korov u suhim i toplim predjelima južne Europe, jugoistočne Azije, u Africi i sjevernoj Australiji. Može uspijevati čak i u pustinjskim uvjetima. Kod nas je rasprostranjen na obalnom području.

Kemijski sastav: Biljka kao glavne aktivne tvari sadrži saponine koji hidrolizom daju steroidne sapogenine: diosgenin, gitogenin, klorogenin, ruskogenin i 25-D-spirosta-3,5-dien. Saponini koji imaju visok hemolitički indeks prisutni su u listu i korijenu, ali ih nema u stabljici i sjemenu. U listu i plodu nalaze se i flavonoidi i njihovi glikozidi: kemferol, kemferol-3-glukozid, kemferol-3-rutinozid i novootkriveni flavonoid tribulozid. Biljka sadrži i druge supstancije poput alkaloida, smola, masnih ulja, tanina, reducirajućih šećera, sterola, eteričnog ulja i dr.

Djelovanje i primjena: Ranije provedene studije na zečevima i primatima sugerirale su da unos ekstrakta tribulusa može proizvesti statistički značajno povećanje razine testosterona, dihidrotestosterona i dihidroepiandrosterona te tako ostvariti afrodizijački učinak. Međutim, najnovije studije opovrgavaju učinak ekstrakta tribulusa na povećanje razine testosterona i LH kod mladih muškaraca. Dokazano je da Tribulus terrestris poboljšava seksualne funkcije kod životinja zbog stimulacije androgenih receptora u mozgu. Vjeruje se da glavnu ulogu u aktivnosti ima protodioscin te da su jača seksualna želja i bolja erekcija rezultat boljeg dotoka krvni u penis putem poboljšanja oslobađanja dušikova oksida u corpus cavernosum penis.

Potpuni mehanizam djelovanja tribulusa još uvijek nije dovoljno poznat, ali je učinak na erektilnu funkciju i mušku plodnost višestruko potvrđen. Stoga se najčešće koristi kod neplodnosti, erektilne disfunkcije, smanjenog libida i andropauze. Koriste ga i vrhunski sportaši, pogotovobody builderi, budući da utječe na povećanje mišićne mase i brz oporavak organizma nakon napornih treninga.

Oblici i doziranje: Ekstrakt  tribulusa nudi se u obliku kapsula i tableta, a najčešće se preporuča u dozi od 450–1.500 mg na dan.

Sigurnost primjene: Preporučene doze  pripravaka s tribulusom uglavnom su sigurne za primjenu. Uporaba kod sportaša može biti predmetom rasprave o mogućoj zloporabi.

Ginseng

Korijen ginsenga se u kineskoj farmakologiji spominje prije više od 5.000 godina. Cijena mu je, zbog teškog uzgoja i sporog rasta, bila vrlo visoka,  pa je njegova uporaba dugo bila rezervirana samo za najviše slojeve društva. U kineskoj medicini oduvijek je imao vrlo važnu ulogu, a bio je poznat kao univerzalno sredstvo, afrodizijak te kao životni eliksir. U Europu su ga donijeli nizozemski pomorci početkom 17. stoljeća, ali mu se do sredine 20. stoljeća nije pridavala veća važnost.

Ginseng (žen šen) je trajna grmolika biljka iz porodice Araliaceae, visoka oko pola metra. Na tržištu postoje dvije vrste: azijski ginseng, Panax ginseng C.A. Mey i američki ginseg Panax quinquefolius L.

Domovina azijskog ginsenga  je sjeveroistočna Kina, a intenzivno se, osim u Kini, uzgaja i u Rusiji, Koreji i Japanu.

Američki ginseng potječe iz istočnog dijela Sjeverne Amerike, gdje ga danas ima znatno manje nego ranije. Uzgaja se u SAD i Kanadi te u Kini.

Kao droga koristi se osušeni, često posebno tretirani korijen koji za eksploataciju mora biti star najmanje šest godina.

Sličnosti s te dvije vrste ginsenga ima tzv. sibirski ginseng Eleutherococcus senticosus (Rupr. & Maxim.) iz porodice Araliaceae. Ta biljka nema tako dugu i značajnu primjenu kao azijski, pa čak niti američki ginseng, ali ima određene sličnosti, pa mu je popularnost u stalnom porastu.

Kemijski sastav: Azijski ginseng sadrži brojne saponine koji su ujedno i glavna skupina aktivnih tvari droge. Sadrži također male količine eteričnog ulja u kojem dominira panacen, zatim sterole, škrob, ginseng polisaharide, pektine, vitamine, minerale i druge sastavnice.

Saponini  ginsenga  se u japanskoj terminologiji nazivaju ginsenozidi, a u ruskoj panaksozidi. Prema istraživanjima, azijski ginseng sadrži najmanje 18 saponina, a svi pripadaju skupini triterpenoida. S najvećim udjelom sudjeluju ginsenozidi Rb-1, Rb-2 Rc, Re i Rg-1. U američkom ginsengu dominiraju Rb-1 i Re. On ne sadrži neke od ginsenozida koji se nalaze u sibirskom ginsengu.

Djelovanje i primjena: Azijski ginseng posjeduje višestruku farmakološku aktivnost koja je posljedica njegovog bogatog sastava, posebno prisutnih saponina i polisaharida. Pojedinačni ginsenozidi imaju mnoštvo različitih, ali međusobno oprečnih djelovanja. Studije su potvrdile adaptogeno djelovanje ginsenga, uz brojne druge farmakološke učinke kod ljudi i životinja. Tako je, na primjer, poznato da potiče izmjenu tvari u organizmu, a djeluje i kao tonik za jačanje i oporavljanje kod osjećaja umora i nemoći, kod smanjene radne sposobnosti i koncentracije. Ističe se također njegova sposobnost povećanja prirodne otpornosti, ne samo protiv uzročnika bolesti nego i protiv mnogih fizičkih, kemijskih, psihičkih i emocionalnih čimbenika stresa. Pri tome se lakše poremećene funkcije normaliziraju, a zdrav organizam se ne ugrožava.

Iz svojstava ginsenga proizlazi i njegova primjena u slučajevima hladnih udova, gubitka vitamina, mršavljenja, straha, impotencije, neplodnosti, niskog krvnog tlaka i problema sa živcima. Njegova primjena se preporuča za jačanje pri umoru i slabosti, popuštanju radne sposobnosti i koncentracije, ili tijekom oporavka od bolesti. Stoga, iako mu osnovna uloga nije afrodizijačko djelovanje, svojim učincima snažno pridonosi poboljšanju libida, pa se često kombinira s drugim sastojcima u pripravcima za liječenje i ublažavanje raznih oblika seksualne disfunkcije.

Oblici i doziranje: U ljekovite svrhe upotrebljava se osušeni korijen ginsenga u prahu ili alkoholno-vodeni suhi ekstrakt. Oba oblika mogu se naći i u gotovim, kontroliranim pripravcima u obliku kapsula, pastila ili kapi.

Preporučena dnevna doza iznosi 1-2 g korijena u prahu ili odgovarajuća količina ekstrakta.

Sigurnost primjene: Nakon duže primjene većih doza ginsenga mogu se pojaviti nuspojave u obliku proljeva, osipa na koži, nesanice, nervoze, povišenog krvnog tlaka. Kod žena u menopauzi mogu se pojaviti otekline i napetost u prsima.

Maka

Maka (maca) – poznata kao «ginseng s Anda», već je više od 2.000 godina vrlo cijenjena hrana i ljekovita biljka u Peruu i Boliviji. Njezin je korijen domorodačkom stanovništvu stoljećima izvor snage, izdržljivosti i plodnosti. Prema legendi, Inke ratnici jeli su je prije odlaska u bitke. U Europu su je donijeli španjolski osvajači, a šire zanimanje za nju počelo  se javljati u posljednjim desetljećima prošlog stoljeća. Danas se ubraja među najpopularnije biljke koje se koriste za jačanje seksualnih funkcija, a koriste je i muškarci i žene.

Opis: Lepidium Meyenii Walp. iz porodice Brassicaceae, izuzetno je otporna i jaka biljka koja raste na 4.000 m nadmorske visine, u negostoljubivom području Anda. Naraste svega 12-20 cm u visinu. Listovi joj rastu iz središta rozete. Ima sivkasto-bijele cvjetove koji se samooprašuju. Biljka je višegodišnja i širi se sjemenom. Međutim, kada se uzgaja za berbu tretira se kao jednogodišnja. Korijen make izgleda kao velika rotkvica te ima slatkooštar okus i specifičan miris. Njezina četiri glavna kultivara razlikuju se po bojama: crna, ljubičasta, crvena i krem, međutim, nije utvrđeno da se razlikuju i u ljekovitom djelovanju.

Kemijski sastav: Korijen make sadrži brojne hranjive sastojke među kojima su proteini najvažniji, a vjerojatno i ključni za farmakološko djelovanje. Osim šećera sadrži i uridin, jabučnu kiselinu i njezin benzoil derivat te glukozinolate, glukotropaeolin i m-metoksiglukotorpaeolin te alkaloide i sterole, vitamine i minerale, uz razne druge sastavnice.

Djelovanje: Djelovanje make očituje se u povećanju tjelesne kondicije i izdržljivosti, podizanju raspoloženja i porastu imuniteta. Pomaže u uspostavi hormonalne ravnoteže, osobito u menopauzi i andropauzi. Pokusima na životinjama i kliničkim studijama dokazan je njezin doprinos povećanju libida, povećanju volumena ejakulata i broju spermatozoida. Utvrđeno je također njezino antioksidativno i antidepresivno djelovanje. Koristi se za bolju vitalnost, snagu,  protiv umora, ali prvenstveno za poboljšanje seksualnih funkcija.

Aktivnost make povezuje se sa značajnim udjelom proteina i važnih aminokiselina, potrebnih za mnoge funkcije organizma, uključujući spolne funkcije i plodnost. Ključnu ulogu pri tome imaju: fenilalanin, tirozin i histidin te arginin, važan za plodnost i spolnu aktivnost muškaraca.

Oblici i doziranje: Maka se upotrebljava u svim farmaceutskim oblicima (prah, tekućina, tablete i kapsule). Preporučuju se različite doze, ovisno o namjeni, a kreću se od 450–1.000 mg na dan.

Sigurnost primjene: Maka je u preporučenim dozama uglavnom sigurna za primjenu. Oprez je nužan kod osoba s problemima vezanim uz funkciju štitnjače.

via:inpharma.hr

Facebook komentari

Komentari dozvoljeni

— obavezno *

— obavezno *