ostalo

Luda za njim

Luda za njim

Petnaest je godina prošlo otkako nam se Bridget Jones zadnji put požalila na cugu, kilograme, frajere i ružne bapske gaće koje sjajno stišću trbuh, ali su ponižavajuće sramotne kad se treba skinuti prije seksa, i to u romanu “Bridget Jones: Na rubu pameti”, originalno objavljenom na engleskom 1998. godine. Tada je bila u tridesetima, pretpostavljamo kasnima, jer današnja Bridget ima 51 godinu, dvoje djece i niti jednog frajera. Ostavili smo je tamo, krajem 90-ih godina, u naponu snage, vrckavu i blesavu, zaljubljenu u Marka Darcyja koji se pokazao ne samo pouzdanim, nego i seksi frajerom; muškarcem na kojeg se može računati.

U novom, trećem nastavku, “Bridget Jones: Luda za njim” (Lumen izdavaštvo, 2013.), dočekala nas je svojevrsna kriza, za Jonesicu ipak nezapamćenih razmjera: Darcyja više nema, poginuo je prije pet godina u Darfuru, a Bridget je ostala udovica s dvoje malodobne djece, sedmogodišnjim Billyjem koji se tate jedva sjeća i petogodišnjom Mabel koja je imala svega tri mjeseca kad je poginuo u Sudanu u oklopnom vozilu koje je naletjelo na minu. Stoga se odmah pripremite: Bridget na koju nailazimo u 2013. godini, kad opet počinje pisati svoj dnevnik, odrasla je Bridget, gospođa Darcy, pomalo gorka, u velikoj mjeri duboko tužna. Ako sada imate dvadesetak godina ili ste na pragu tridesetih, velike su šanse da vam se takva neće osobito svidjeti. Ako lagano zalazite u četrdesete, ili ste u njezinoj dobnoj skupini, drugim riječima građanin ili građanka treće dobi, kako je zajebava jedan mladi frajer u knjizi, razumjet ćete ju sasvim dobro i često suosjećati.

Sad kad smo razriješili glavnu činjenicu – da je posljednji savršeni muškarac na ovome svijetu, iako je bio tek fikcionalni lik, umro – pogledajmo Bridgetinu svakodnevnicu. O novcu ne mora brinuti jer je pokojni Darcy dobro zarađivao kao odvjetnik za ljudska prava, pa Bridget danas ne radi, odnosno pokušava napisati suvremeni scenarij inspiriran dramom “Hedda Gabbler” Antona Pavloviča Čehova (u stvarnosti, riječ je o “Heddi Gabler” Henrika Ibsena, no što sad, nećemo cjepidlačiti oko detalja). Ostatak vremena Bridget je kronično zabrinuta da je užasna majka: svako jutro kasni s djecom u školu, a nekad kasni i po njih, nekoliko puta uspjela ih je izgubiti (srećom, blizu kuće), kad pokušava kuhati, to obično rezultira požarom (gotove hrane koju je stavila u mikrovalnu), a djecu, kad se ne potuku plišancima ili ne zabijaju vilice jedno drugome u ruke, nagrađuje zlatnim zvjezdicama. Srećom, ima savršenu bejbisitericu i veliku zalihu ljubavi i brižnosti, zbog čega, zapravo, uopće nije loša majka, a djeca su prilično dobro odgojena (i duhovita).

Nakon četiri godina života u izolaciji, Bridgetini prijatelji – Tom, Jude i Talitha (i povremeno Daniel koji se od manipulativnog šarmera i bivšeg dečka pretvorio u brižnog kuma njezinoj djeci) – zaključuju kako je dosta njezine uloge “majke udovice” i kako je došlo vrijeme da se “Bridget s nekim prasne”, jer je toliko vremena prošlo da je praktički opet postala djevica. “Ako se uskoro ne prasneš s nekim, doslovce ćeš zarasti. Što je još važnije, smežurat ćeš se. I postati zajedljiva”, savjetuje ju Talitha.

Sastavlja se ratni plan: Bridget će smršavjeti 13,5 kilograma (jer sad ima 80 kg), a Jude će joj otvoriti profile na društvenim mrežama i sajtovima za traženje partnera. Tako će Bridget, koja ne zna upaliti televizor, a od Billyjeve igraće konzole dobije napad tjeskobe, završiti na Twitteru. Nakon što u jednom klubu najprije pobjegne od zgodnog tipa u kožnjaku, a poslije se s njim neuspješno hrva u sobi s kaputima, čitavo vrijeme strepeći gleda li je Mark odnekud s neba i gnjaveći tipa da joj obeća da će ju nazvati jutro poslije, ako slučajno, ne daj bože, dođe do seksa, vrijeme je za pravila. Nova pravila za novo, tehnološko doba. Primjerice, ne esemesaj dok si pijana. Ne planiraj unaprijed prvi seks. Ne seksaj se ako nisi spremna. Ne skrivaj se u zahodu stoljećima jer će misliti da se fiskaš ili da imaš proljev. I… uvijek na visini, nikad luda.

No, dobro. Malo luda ipak jest, ili kako bi joj to Thalita objasnila: “Za sve sam ja kriva. Zaboravila sam te upozoriti. Poslije duge veze, najgora je prva koja uslijedi. Previše je sjećanja. Misliš da će te netko spasiti. A neće. I misliš da će to biti dokaz da si još na životu. I jesi, ali oni nisu dokaz.”

Korak po korak, Bridget kakvu pamtimo ipak će se vratiti u život: zapet će na stablu s djecom pa će ih spasiti Billyjev učitelj, strogi gospodin Wallaker, savladat će Twitter, mučiti se s pitanjima je li spavati s nekim poslije dva izlaska i šest tjedana slanja SMS-ova isto kao i udati se nakon dva susreta i šest mjeseci pisanja pisama u doba Jane Austen, vratit će se cuga, ali će mršavjeti mnogo brže (u klinici za pretile). I, da, naći će dečka, od sebe mlađeg 22 godine. Opa, Bridget! Što će, naravno, dovesti do pitanja kako postupiti kad se zabava za 60. rođendan tvoje prijateljice poklopi s 30. rođendanom tvojega dečka.

Za pretpostaviti je kako je Helen Fielding i za treću “Bridget Jones” inspiraciju pronašla u vlastitom životu, iako se na kraju romana zahvaljuje cijelom nizu ljudi koji su joj prepričali gomilu svojih i tuđih blamaža (između ostalih i Colinu Firthu i Hughu Grantu koji su u filmskoj ekranizaciji utjelovili Marka Darcyja i Daniela Cleavera). Fielding danas ima 55 godina, 2009. godine završila je njezina desetogodišnja veza s izvršnim producentom Simpsona, Kevinom Curranom, s kojim ima dvoje djece – sina Dashiella rođenog u veljači 2004. i kćer Romy rođenu u srpnju 2006. Sve je tu: i završetak karijere singlice, i dvoje djece, i kraj ozbiljne veze, što često zna izazvati stanje nalik udovištvu.

Zahvaljujući Roxteru, mladom frajeru koji ženama izazove hormonalne poremećaje kad skine majicu, Bridget će otkriti ne samo da nije ponovno rođena djevica, nego i da se neke stvari… pa, je li, ne mogu zaboraviti, osobito kad si “luda za njim”. Fielding i dalje nema dlake na jeziku i niti jedna tema nije tabu – od brazilke preko botoksa do toga kako se skinuti pred muškarcem koji je dvadeset godina mlađi, a opet vješto sakriti dijelove tijela koji neumitno stare. Jonesica je i dalje romantičarka, na mnogo mjesta duhovita do glasnoga smijeha, no “Luda za njim” je prije svega ipak lako štivo, koje se brzo čita i, bojim se s ovim nastavkom, i brzo zaboravlja.

Roman je dobio podijeljene kritike: neki su oduševljeni što je Bridget ustala iz mrtvih, drugima je ta njezina blesavost nezanimljiva i radije bi čitali o tome kako je Bridget ušla u krizu srednjih godina. Ako prihvatite da uz najpoznatiji singl curu na svijetu, koja je sada singl s dvoje djece, ide i obilata doza fantastično neuvjerljive radnje (u kojoj Bridget po drugi put uspijeva naći ono što većini ne uspije niti jednom), sve će biti okej i dobro ćete se zabaviti čitajući. Pitanje je, naravno, može li se Bridget roditi i po četvrti put, a da nam to zauvijek ne uništi sjećanje na sjajno duhovitu curu iz 90-ih godina (koja je u kolektivnom imaginariju, naravno, ostala vječno mlada!) ili da se ne pretvori u bizarnu farsu nalik onoj u kojoj žive Edina i Patsy iz serije “Pa to je fantastično!”.

recenzija: Tanja Tolić

www.najboljeknjige.com

Facebook komentari

Odgovori