ostalo

Ljubavne pjesme

lifeX.hr

love

 

Pripremamo se za Valentinovo! Eto, imamo povoda da slavimo ljubav. Iako bi ljubav trebali slaviti svaki dan, izgubljeni u našim rutinama zaboravima na slavlje pa nam treba nešto poput Valentinova da nas podsjeti.

 Povodom ljubavi , pala nam je na pamet činjenica kako se danas poezija rijetko čita, i mnoge predivne pjesme ostaju zaboravljene. Da se to ne bi dogodilo ovaj vikend posvećujemo ljubavnoj poeziji. Ako i vi imate svoje favorite, pišite nam, a sada pročitajte nešto od Pabla Nerude i Dobriše Cesarića. Jedan je dobio Nobelovu nagradu (1971.), no to ne znači da je Dobriša manje dobar. Uživajte!

 

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI   Pablo Neruda

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je posuta zvijezdama,

trepere modre zvijezde u daljini.”

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva…

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Volio sam je, a katkada je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, bila je u mom naručju…

Ljubio sam je, ah, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam nju volio.

Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo beskrajniju bez nje.

I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla sačuvati.

Noć je posuta zvijezdama, a ona nije uza me.

To je sve… U daljini netko pjeva. U daljini…

Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.

Moje srce je ište, a ona nije uz mene.

Ista noć prekriva bjelinom ista stabla.

No mi, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam volio!

Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao i prije mojih poljubaca.

Njen glas, njeno jasno tijelo… Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?

Tako je kratka ljubav, a zaborav tako dug.

Jer sam je u noćima, poput ove, držao u svom naručju,

duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje

i posljednji stihovi koje za nju pišem.

 

NOĆ TAJANSTVA Dobriša Cesarić

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l’ za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini

Facebook komentari

lifeX.hr

Odgovori