Kad se zastor spusti, gotovo je!

zastor

 

Moram priznati da nikako ne razumijem licemjerstvo! Zašto to ljudi rade??

Ok, idemo korak po korak! Što je zapravo licemjerstvo? Licemjerstvo u osnovi znači pokazivati se drugima u pozitivnim osobinama i pretvarati se drugačijim nego sto čovjek jeste, u cilju pridobijanja nečije naklonosti i visokog mišljenja o njemu samom.

Kad ovo pročitamo zapravo nije ni čudo što su ljudi licemjerni! Oni jadni samo žele biti bolji nego što jesu, misle ako glume da su “nešto” da će ih se tada više voljeti ili što li već! Tako krene ta velika zabluda zvana pretvaranje, nošenja maski i glumljenja uloga. Kada se okrenete oko sebe i malo bolje zadubite svoje nosiće u tuđe živote (a možda i u svoj) zapravo mogli bi reći da je ova “Lijepa naša” jedno veliko kazalište gdje većina ljudi pokušava biti ono što nisu i onda glume da to jesu. I onda ima je “super”! Naravno, za to očekuju veliki pljesak, očekuju kako će im sva ta publika oko njih pljeskati iza svakog čina, jer oni su dali sve od sebe da bravurozno odigraju svoje zacrtane uloge, u svojim glavama spremni su i za Oscara. Toliko su si dobri.

No, taj pljesak na kraju čina utihne. Publika ostane neutažena. Ako su neki na samom početku i bili oduševljeni vrlo brzo shvate da glumac glumi krivu ulogu i vrlo brzo odustanu od pljeska, ušute, prave se fini pa samo međusobno šuškaju ili sami sebi nešto govore kroz zube, okreću glavu i zijevaju, te jedva čekaju izaći van. Tek oni najhrabriju u publici, oni rijetki istinoljubci koji misle da se imaju pravo izraziti, oni će početi zviždati, iskazivati negodovanje i stvarati buku, tražiti da se nešto promijeni. Kad shvate da se ništa ne mijenja, izaći iz kazališta.

A što će biti s našim glumcima na sceni u tim situacijama??

U početku će se sve više i više truditi glumiti sve bolje i bolje jer su tako željni tog pljeska i tapšanja po ramenima.  Kako im to baš i neće polaziti za rukom jer će publika biti sve okrutnija i hladnija, postati će sve jadniji i jadniji. Mogu zapasti i u tešku depresiju, a neki će kriviti i upirati prste u publiku kako oni nemaju pojma i kako su oni krivi za neuspjeh. Biti će bijesni i isfrustrirani!

A kada se zastor spusti, a oni ostanu bez pljeska i cvijeća, duboko u sebi znati će da je sve bilo krivo, da je sve bilo uzalud, ali gotovo je! Zastor je spušten i više se ništa ne može ispraviti!

Prošao je život!

Kakva drama! Tužnije od najtužnije grčke tragedije. Živjeti život da zadovoljiš druge, a na kraju te baš ti  drugi napuste nezadovoljni i okrenu leđa, te odu bez pljeska.

A sve zapravo krene tako bezazleno…. ja bi bio malo bolji nego što jesam, pa idem to odglumiti! Istina, super je spoznaja da bi mi svi bili malo bolji nego što jesmo. Svi mi imamo prostora za rast, ali se to ne rješava glumom, neko istinskim vlastitim transformacijama u bolju varijaciju sebe, a ne u glumljenje zamišljene uloge.

Zar je nama danas tako teško biti oni što jesmo! Očito za živjeti sebe treba imati muda!

I treba imati muda! Živjeti sebe nije nimalo lak put! Nije lako mijenjati sebe i ići protiv sebe. Na prvu, puno je lakše glumiti, ali u konačnici nema goreg puta. Takva osoba na kraju izgubi sve. Jer kada se izgubi sebe nemaš više ništa. Sve što imaš samo je laž, a to svi spoznaju. Prije ili poslije istina pokaže svoje pravo lice. Istina se nikada ne može sakriti!

Zašto se onda bojati istine, ili bojati sebe onakvi kakvi jesmo! Original je uvijek bolji od bilo kakve kopije. Kopija je kopije. Živeći sebe nećemo se sviđati svima, možda ćemo morati i nekome reći ne, možda čak i nekoga povrijediti, al to je dio puta i u velikoj slici sve to ima razloga. Kada istinski živite sebe, misiju svoje duše, a ne ega, nikada ne možete pogriješiti, čak i kada povrijedite nekoga. Nismo mi došli na ovaj svijet da ispunimo očekivanje drugih, već da ostvarimo svoje potencijale, svoje ljepote i svoje ljubavi. Svatko od nas kada se duboko zagleda u sebe zna svoje istine i zna koji je pravi put. Naša je odluka hoćemo se i dalje pretvarati da je sve ok i svjesno lagati sebe i druge ili ćemo krenuti putem vlastite istine.

Odgovor je u našim rukama! A vrijeme curi, tik-tak…..nitko od nas ne zna kada će doći zadnji čin i zastor se spustiti! Ne dozvolite da u tom trenutku shvatite kako je sve bila samo prevara, umjesto da s velikim osmjehom na licu zaključite da ste savršeno odživjeli sebe, istinskog, sretnog i ispunjenog ljubavlju.

Danijela Gašparović

 

Facebook komentari

Komentari dozvoljeni

— obavezno *

— obavezno *