Životne spoznaje

Jeste li možda zaglavljeni u krive situacije s krivim ljudima

Neki dan izrađivala sam horoskop jednoj mladoj ženi, a ono što sam u njemu očitala potaknulo me na razmišljanje. Naime ona zna prepoznati i stvarati vrijednost u životu. Ne gubi vrijeme niti  resurse na situacije, osobe, pa čak niti na razmišljanja koja nemaju značaj u njezinom životu, koja nisu produktivna i smislena.

I onda je došlo poput munje, prvo u um, a potom i u srce. Pa nije li to svrha našeg života? Stvarati vrijednost. Prepoznavati ljude, prilike, događaje koji ti mogu pomoći da kreiraš nešto korisno za sebe,  rasteš, razvijaš se, da putem djelovanja otkrivaš i osvješćuješ nove vrijednosti u sebi, a potom i u vanjskom svijetu.

Često predugo ostajemo zaglavljeni u vezi ili braku, okovani navikom, osjećajem prividne sigurnosti. Možda zato što mislimo da smo zaljubljeni, da ne možemo bez te osobe, a odnos se davno prestao razvijati, stoji na mjestu, kao i mi u njemu. Prestali smo rasti, biti uzbuđeni, stvarati djela koja nas pune, podižu, izmamljuju osmjeh na lice. Nezadovoljni smo, a ništa ne pomičemo s mjesta, kao da će se sve to nekim čudom preobraziti i promijeniti nabolje. A vjerujte mi, neće samo od sebe. Slično je i s poslom, mislimo da ne možemo bolje, pa zaglavimo na radnom mjestu na koje svako jutro odlazimo s grčem u želucu.

Gdje je tu vrijednost? Gdje je smisao? Koji je cilj?

To je navika.

To je strah.

A posljedice su osjećaj nezadovoljstva i ispraznosti.

Hodamo neprestano istom stazom, noge su nam umorne, ali ne odustajemo. Valjda vjerujemo da ne možemo pronaći put kojim ćemo hodati i istinski uživati u obzoru koji se pruža ispred nas. Zadovoljavamo se mrvicama.

Živimo odnose i poslove koji nas više ne inspiriraju, ne bude u nama entuzijazam, ne čine nas živima već dugo vremena. Ne činimo ništa. Puštamo da se stvari događaju. Idemo linijom manjeg otpora. Osjećamo se nezadovoljno, okrivljujemo za to nju, njega, šefa, prijatelja, kolegu, pa i vlastito dijete.

A rijetko se zapitamo – čekaj, zašto sam ja tu, što dobivam u ovoj priči, što stvaram i da li to što stvaram ima neku vrijednost, dobivam li kroz to snažniji osjećaj sebe, rastem li, razvijam se, krećem li se prema naprijed ili se krećući neprestano istim putevima ponavljam iste obrasce? Pitanja na koja nije teško odgovoriti…

I da se vratim na početak ove priče i na horoskop one mlade žene koji me potaknuo da promislim o tome koje vrijednosti stvaram u svom životu i što time dobivam. Pa evo ih…

Poziv

Nakon što sam dobila otkaz na poslu koji sam radila više od 14 godina a koji me silno potrošio, u kojem nije bilo prostora za osobni i poslovni napredak, osjetila sam silnu zahvalnost. Prvo je došao osjećaj neopisive slobode, a potom spoznaja, ‘miris’ novog početka. Dobila sam priliku raditi ono što znam, ono što volim, dobila sam priliku osvijestiti vlastitu hrabrost i snagu, stisnuti zube i početi ispočetka, gotovo iz ničega. Nisam imala predodžbu kuda će me to odvesti, samo sam krenula, korak po korak i stvari su se počele odmotavati, a moj se život stubokom promijenio. Danas, putem astrološkog savjetovanja trudim se pomoći ljudima koji su izgubili nadu, koji su zapeli i ne znaju kuda i kako dalje. A onaj trenutak kad shvate što mogu, kad shvate da ništa nije izgubljeno, da je pred njima novi put, da su bezrazložno zabrinuti te da uvijek ima načina, ne mijenja samo njih, već i mene. Svaki onaj i najsićušniji pomak u njihovim srcima i umovima i moj je pomak prema naprijed, moja vrijednost koja me nadahnjuje da i dalje stvaram, punim srcem i do kraja iskreno radim i živim ovaj poziv.

Ljudi

S novim poslovnim početkom, dogodio se i veliki osobni preokret. U moj život ulaze neki divni ljudi. Ljudi koji svojim vedrim duhom tjeraju crne oblake u koje se povremeno zavije moj um. Ljudi koji su mi velikodušno prenijeli svoje profesionalno znanje i iskustvo, motivirali me i pomogli mi da napredujem u ovome što radim. Oni s kojima uživam satima sjediti na kavi i razgovarati o temama koje mi otvaraju nove obzore, koji me nadahnjuju svojim primjerom i koji mi pomažu da još snažnije osvijestim vlastitu vrijednost. Ljudi su moja vrijednost, ljudi s kojima biram biti.

Osobni rast

Radim ono što volim. Okružujem se s ljudima koji me podižu i motiviraju na djelovanje. Ne prestajem život doživljavati kao školu. U njemu sam stvorila prostor za sebe, svoj mikro Svemir u kojem sve što se događa ima smisla, u kojem promatram kako život gotovo savršeno i nepogrešivo funkcionira i slaže se poput lego kockica, a ja mu to dopuštam. Zato što mu vjerujem, zato što mi je već nebrojeno puta pokazao da sve što ulazi u moj prostor ima za mene neku poruku. I to je moja vrijednost. Stvaranje sebe. Stvaranje života koji je produktivan, smislen, koji me vodi na mjesta na kojima još nisam bila, tamo gdje ću imati priliku upoznati, stvoriti, sresti novu sebe, još ispunjeniju i sretniju.

Ljubav

Strast je pogonsko gorivo s kojom stvaram vrijednost. Bez nje je kretanje slabašno i neuvjerljivo, kao i rezultati. U pozadini svega stoji ljubav. Ona je temelj, tlo kojim koračam. Ne mogu više raditi ono što ne volim. Ne mogu više biti u blizini onih koji mi ne daju disati i koji me energetski spuštaju. Ne mogu životariti i odgađati život. A život bez strasti i ljubavi je nevrijednost. Voljeti i pružati ljubav kroz djela, zagrljaj, riječi, pogled, toplinu, utjehu to je moja vrijednost koja svemu daje smisao. Stvoreni smo iz ljubavi, iz ljubavi trebamo i stvarati.

(…) Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju, onaj koji ne priča s ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.


Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti, i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…Živi danas, učini danas, riskiraj danas!


Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan! 

(Pablo Neruda)

Julijana Oremović

Facebook komentari

Odgovori