Šareno

Hitlerove pomoćnice, žločin nad zločinom

lifeX.hr

 

 

02

Bolničarke, tajnice ili supruge – Hitlerovom režimu služile su stotine tisuća žena. One su uglavnom djelovale u pozadini, ali mnoge su posegnule i za oružjem, tvrdi u svojoj knjizi “Hitlerove pomoćnice” Wendy Lower.

Ako je za vjerovati povjesničarki Wendy Lower, nacistički genocid je počeo u bolnicama. “Prva metoda bile su tablete za spavanje, injekcije i izgladnjivanje do smrti. Prve žrtve bila su djeca”, piše američka autorica u svojoj knjizi “Hitlerove pomoćnice”, koja je nedavno prevedena i na njemački jezik. Ona tvrdi da su bolničarke smrtonosnim injekcijama ubile na tisuće invalidne djece. To je samo jedan od brojnih primjera pomoću kojih Wendy Lower oslikava ulogu žena u nacionalsocijalističkom režimu.

Nisu birale sredstva u karijeri

01a“Prve nacionalsocijalističke ubojice nisu bile čuvarice u koncentracijskim logorima nego bolničarke”, piše autorica i ističe da genocid nije počeo u plinskim komorama nego na mjestima na kojima su progonjeni u stvari očekivali pomoć. Američka povjesničarka je istražila životne priče bolničarki, učiteljica i tajnica te objavila 13 portreta. Neke od tih žena su se svjesno odlučile za karijeru u Hitlerovoj Njemačkoj i nisu birale sredstva kako bi napredovale. One su postale svjedokinje, sudionice i počiniteljice mnogih zločina, piše Wendy Lower.

Trećina ženskog stanovništva nacionalsocijalističke Njemačke, oko 13 milijuna žena, aktivno je sudjelovala u brojnim organizacijama, a do kraja rata je konstantno rastao i broj članica Hitlerove stranke NSDAP. U Savezu njemačkih djevojaka (Bund Deutscher Mädel) mlade su žene mogle naučiti koristiti oružje. “Hitlerove pomoćnice bile su revnosne upraviteljice, kradljivice, mučiteljice i ubojice”, zaključuje američka povjesničarka i iznosi podatak da je najmanje milijun žena otišlo na istočnu bojišnicu.

Dobrovoljno sudjelovanje u zločinima

Sliku žene bez skrupula autorica, među ostalima, ocrtava i na primjeru Liesel Willhaus, supruge zapovjednika zloglasnih SS postrojbi u koncentracijskom logoru kod ukrajinskog grada Lavova. Ona je u nacionalsocijalističkom aparatu djelovala još od 1934. godine, pa je tako i upoznala svog supruga. Slijedila ga je i u Ukrajinu, zajedno sa zajedničkom kćerkicom. Očevici su kasnije ispričali da je sa svog balkona pucala na židove u koncentracijskom logoru, pa čak i u nazočnosti svog djeteta.

Autorica je proučavala iskaze samih počiniteljica, ali i svjedoka. I pri tome je došla do otrežnjujućeg zaključka: nakon sloma Hitlerovog režima karijera tih žena je, doduše, prekinuta, ali vrlo malo ih je odgovaralo za zločine. “One su se vratile kući u ruševine nacističke Njemačke i pokušale prikriti svoju kriminalnu prošlost”, objašnjava Wendy Lower. I Liesel Willhaus nisu dokazana njezina zlodjela. “Ona nije imala službeni položaj unutar nacionalsocijalističke mašinerije i zato nema dokumenata iz tog doba koji bi potkrijepili iskaze svjedoka”, piše američka povjesničarka. “Ona je bila na mjestu zločina i javno počinila masovno ubojstvo, ali pravno nije mogla biti pozvana na odgovornost.”

Wendy Lower u svojoj knjizi daje zastrašujuću sliku žena koje su sudjelovale u masovnim ubojstvima. I to dobrovoljno. Njih na to nitko nije prisiljavao. “Da su odbile sudjelovati u ubojstvima židova, ne bi bile kažnjene”, ističe američka autorica.

Zaključak ovoga je da neke žene doista mogu biti opake ubojice, bez trunčicu milosrđa ili majčinskog instinkta prema drugom živom biću. Da li ova priča potvrđuje ono što se ponekada priča u  životu da žena kada je zla može biti toliko zla, koliko nit jedan  muškarac ne može niti zamisliti!  Što mislite o tome?

2 (1)

via: dw.de

Facebook komentari

lifeX.hr

Odgovori