Putopisi

Grad koji će vas očarati na prvi pogled

U središnjem dijelu Pirenejskog poluotoka nalazi se granitna uzvisina koja je s tri strane okružena rijekom Tajo. Rijeka je stoljećima oblikovala strme obronke te stjenovite uzvisine. Na tom povoljnom povišenom položaju razvio se Toledo, grad koji je postao prepoznatljivi simbol Španjolske i njene kulture.

Posjetitelji koji danas šetaju uskim, vijugavim ulicama starog dijela Toleda lako mogu zamisliti kako se u njemu živjelo u srednjem vijeku. Stara gradska vrata, dvorci i mostovi sačuvali su svoj srednjovjekovni izgled i podsjećaju na davne dane kad je Toledo bio jedan od najvažnijih europskih gradova.

No Toledo nije tipičan europski grad. To se može zapaziti čak i na željezničkom kolodvoru, koji odiše orijentalnim duhom. Ako malo bolje upoznate spomenike kulture i zanate kojima se bave stanovnici Toleda, vidjet ćete da se u tom gradu njeguje nasljeđe različitih civilizacija koje su u njemu cvjetale stotinama godina. U zlatno doba Toleda, prije otprilike 700 godina, u tom su se gradu spojile tri različite srednjovjekovne kulture.

Spoj različitih kultura

Još prije nego što su Rimljani došli na područje današnje Španjolske, keltska i iberska plemena sagradila su naselje na ranije spomenutoj uzvisini koja ima vrlo povoljan strateški položaj. Rimljani su preimenovali grad u Toletum (od tollitum, što znači “uzdignut”). On je postao jedan od najvažnijih gradova tamošnje rimske provincije. Rimski povjesničar Livije opisao ga je kao “grad koji je malen, ali prirodno zaštićen svojim položajem”. Nakon pada Rimskog Carstva Španjolsku su osvojili Vizigoti, koji su Toledo izabrali za svoju prijestolnicu. U njemu je u šestom stoljeću kralj Rekkared odbacio arijanizam i prihvatio katoličku vjeru. Tako je Španjolska s vremenom postala središte ortodoksnog katolicizma, a Toledo sjedište najistaknutijeg katoličkog nadbiskupa.

Vjerska situacija promijenila se kad je Toledo postao dio muslimanskog kalifata. U tom razdoblju, koje je trajalo od 8. do 11. stoljeća, nastale su uske ulice u starom dijelu grada. Muslimanska tolerantnost omogućila je da u Toledu istovremeno postoje kršćanska, židovska i maurska kultura. A onda je 1085. grad osvojio katolički kralj Alfons VI. Premda je Toledo promijenio vladara, u njemu su još nekoliko stoljeća opstale tri različite kulture.

U tom su srednjovjekovnom razdoblju u Toledu nastala mnoga znamenita zdanja. Katolički vladari proglasili su Toledo prijestolnicom svoga kraljevstva, židovski građani svojim su znanjem i vještinama doprinijeli razvoju obrta i trgovine, dok su muslimanski majstori svojim umijećem dali poseban pečat arhitekturi toga grada. Učenjaci koji su bili pripadnici triju različitih religija zajedno su radili u Školi za prevoditelje u Toledu. Tijekom 12. i 13. stoljeća preveli su mnoga drevna djela na latinski i španjolski jezik. Zahvaljujući tim prevoditeljima Zapad je dobio priliku da se upozna s arapskom civilizacijom i njenom bogatom riznicom znanja s područja prirodnih i drugih znanosti.

Razdoblje vjerske tolerancije završilo je u 14. stoljeću, kada je započeo progon Židova u kojem je okrutno ubijeno na tisuće ljudi. U vrijeme kad je Kolumbo otkrio Ameriku u Toledu je već bio osnovan sud španjolske inkvizicije. Židovi i muslimani morali su birati između toga da budu prisilno pokršteni ili prognani iz zemlje.

Podsjetnici na nekadašnju slavu

Danas u središtu Toleda ima više od stotinu vrijednih povijesnih zdanja. Zbog tog je velikog blaga Organizacija Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu uvrstila Toledo u Popis svjetske baštine. Među impresivnim srednjovjekovnim zdanjima posebno se ističu dva mosta na rijeci Tajo. Jednim se ulazi u grad s istoka, a drugim sa zapada. Malo je posjetitelja koji neće zamijetiti velika gradska vrata Puerta Nueva de Bisagra. Kroz njih se ulazi u stari dio grada koji je okružen zidinama.

Ako pogledate Toledo iz daljine, vidjet ćete da se u njemu ističu dva velika zdanja. Jedno od njih je Alcázar, utvrda četvrtastog oblika koja se nalazi na istočnoj strani grada. Ona je u prošlosti bila rimski pretorij (upraviteljeva palača), dvor vizigotskih vladara, arapska tvrđava i rezidencija španjolskih kraljeva. Danas se u tom zdanju nalazi vojni muzej i bogata zbirka knjiga. No budući da je Toledo prije svega vjersko središte, središnjim dijelom grada dominira ogromna gotička katedrala.

U toj katedrali i drugim gradskim crkvama mogu se vidjeti slike jednog slavnog umjetnika koji je živio u Toledu. Poznat je pod imenom El Greco, što znači “Grk”, no njegovo pravo ime glasi Doménikos Theotokópoulos. U staroj židovskoj četvrti u kojoj je on nekad živio danas se nalazi muzej u kojem je izloženo nekoliko njegovih slika.

Toledo vjerojatno izgleda najveličanstvenije kad se gleda s brda koje se uzdiže s njegove južne strane. No privlačnost toga grada najviše dolazi do izražaja dok šećete njegovim uskim ulicama.Čak i ako se nakratko izgubite, uživat ćete gledajući krasne starinske prolaze, drevne kuće, raskošno ukrašene balkone i trgovine u kojima se prodaju zanimljivi suveniri.

Premda ovaj stari grad izgleda kao da je u njemu vrijeme stalo, posjetitelj se na kraju mora od njega oprostiti. To je najbolje učiniti na južnoj obali rijeke. Dok se dan bliži kraju, tople zrake zalazećeg sunca obasjavaju grad čija veličanstvena zdanja podsjećaju na njegovu slavnu prošlost.

Tri kulture

U srednjem vijeku Toledo je bio podijeljen na katoličku, židovsku i muslimansku četvrt, a u svakoj od njih stanovništvo je živjelo prema svojim zakonima i običajima. Neka vjerska zdanja koja potječu iz tog vremena danas su glavne turističke atrakcije.

Džamija iz 10. stoljeća, koja se danas naziva Cristo de la Luz, svjedoči o velikom umijeću korištenja opeke, koje je karakteristično za islamsku arhitekturu. Zdanje se nalazi u starom dijelu grada u kojem su nekad živjeli bogati muslimani.

Dvije srednjovjekovne sinagoge koje su sačuvane do današnjih dana, premda su s vremenom pretvorene u katoličke crkve, svjedoče o tome da je u Toledu živjelo mnogo Židova, koji su svojevremeno činili trećinu stanovništva. Najstarija sinagoga koja je sagrađena u Toledu danas se naziva Santa María la Blanca. U njenoj unutrašnjosti, slično kao i u džamiji, mogu se vidjeti mnogi raskošno ukrašeni stupovi. U većoj sinagogi (desno), koja je nazvana El Tránsito, danas se nalazi Sefardski muzej židovske kulture.

Najveća gotička katedrala u Španjolskoj počela se graditi u 13. stoljeću, a gradnja je trajala više od 200 godina.

Mačevi i marcipani

Već više od dvije tisuće godina kovači iz Toleda izrađuju mačeve, a ime toga grada postalo je sinonim za čelik vrhunske kvalitete. Hanibalova vojska i rimske legije koristile su mačeve iskovane na obalama rijeke Tajo. Stoljećima kasnije islamski majstori počeli su koristiti tehniku damasciranja kako bi ukrašavali mačeve i viteške oklope koji su se izrađivali u Toledu. Ti se ukrasi vide na replici mača iz Toleda koji je prikazan na lijevoj slici. (Vidi članak “Zlatni ornamenti na metalu” u izdanju Probudite se! od 22. siječnja 2005.) Danas u Toledu većina trgovina u kojima se prodaju suveniri nudi velik izbor mačeva, a u mnogima se mogu naći i imitacije srednjovjekovnih viteških oklopa. Neki mačevi završe u zbirkama kolekcionara. Većinu tih mačeva vjerojatno ćete prije vidjeti u filmu nego na pravom bojnom polju.

Toledo je poznat i po proizvodnji marcipana, koja je započela još u vrijeme kad su grad osvojili Arapi. U Španjolskoj se i prije dolaska muslimana naveliko uzgajao badem, no nedostajao je drugi sastojak važan za proizvodnju marcipana, a to je šećer. Pedesetak godina nakon početka muslimanskih osvajanja, na jugu Španjolske već je bilo mnogo polja na kojima se uzgajala šećerna trska. U 11. stoljeću u Toledu se usavršila proizvodnja marcipana, u kojem sve do danas uživaju mnogi sladokusci. U Toledu postoje specijalizirane trgovine u kojima se prodaje samo marcipan, i to obično u obliku raznih figurica. Ako posjetite Toledo, svakako kušajte tu izvrsnu slasticu.

 

Probudi se 2007.

Facebook komentari

Odgovori