Zdravlje

Energija koja nam treba – koenzim Q10

Naše tijelo treba energiju

Svi se palimo na riječ energija i svatko će imati svoju mentalnu viziju što energija jest. U biologiji ona je nužda. Rijetko kada o tome razmišljamo, ali proces života krši niz fizikalnih zakona spontaniteta i održava se samo zahvaljujući kemijskim procesima koji daju energiju. Sinteza jednog jedinog proteina treba pokrasti puno energije iz okoliša i napraviti podosta nereda u svemiru. Nekoć davno smo u našem organizmu zarobili cijelu bakteriju i pretvorili ju u elektranu – mitohondrij koji će marljivo, iz većih molekula, stvoriti energiju. Stvaranje te energije nije eksplozivno, već u kontroliranom slijedu, poput vode koja polako vrti lopatice mlina. Jedna od molekula koja je dio tog mlina je koenzim 10 (Q10). Jedna ili dvije molekule? Je li to pravi vitamin ili nešto sasvim drugo? Koje su realne koristi od njega? Na našu žalost, Q10 je elitni suplement visoke cijene a ne suplement onih kojima je najviše potreban – umirovljenici.

Povijest i funkcija koenzima 10

Peter Denis Michell, britanski biokemičar 1978. godine dobio je Nobelovu nagradu „za doprinos razumijevanju biološkog prijenosa energije kroz definiranje kemiosmotske teorije“. Iz ove suhe i pomalo nerazumljive izjave skriva se dvadeset godina prije započet rad na razjašnjenju velike biokemijske enigme – kako ljudi uopće stvaraju energiju u organizmu. Iz hrane, reći ćete, ali razumijevanje fascinantnog mehanizma nije bilo jednostavno naučiti.

Priča o njemu započinje davno, davno prije čovjeka. Bakterije su nevjerojatna bića koja mogu stvarati energiju iz nama potpuno egzotičnih „namirnica“, od sumpora, ugljika, željeza. Tko zna u kojem trenutku veća stanica pojela je manju bakteriju, efikasnog proizvođača energije i upregnula je tu asimiliranu elektranu za svoj život. Nastala je eukariotska stanica s mitohondrijem. Danas imamo vrlo malo sumnje u činjenicu da ono lupanje srca kad ste zaljubljeni, gibanje spermija prema jajnoj stanici, crtanje Mona Lise i skladanje simfonija ovise o energiji koju stvaraju te davno zarobljene bakterije čiji najbliži srodnici žive u našim morima kao jedni od dominantnih mikroorganizama. Kako to one rade? Jednostavno. Stvaraju napon a fizikalne osnove su slične kao i u našim elektranama. Razlika je u gorivu jer mi ljudi koristimo razgradnju većih molekula, poput glukoze, u manje molekule. Jedina prava poanta u ovom procesu je nastajanje elektrona veće energije, slično kako hidroelektrane stvaraju energiju samo zbog toga što je voda na višoj poziciji i teži se spustiti na nižu. Tome teže i elektroni no cijeli jedan proces, respiratorni lanac, iskorištava taj pad elektrona s više energetske razine na nižu. Postoje molekule koje poput mlina stvaraju energetski bogatu molekulu, ATP (adenozin trifosfat) a ATP je glavni pokretač znatnog broja biokemijskih procesa u kojima nam treba energija. To nazivamo i respiratorni lanac u mitohondriju.

Najvažniji aspekt koenzima 10 je vrlo jednostavan. On služi kao jedan od prenositelja elektrona s više energije na nižu, kako bi tijelo moglo stvoriti energiju u ATP-u. Koenzim 10 dio je tog respiratornog lanca. On neprestano prima eletrone (reducira se) prilikom čega nastaje ubikvinol, a potom ih šalje dalje oksidirajući se i prelazi u ubikvinon. Osim u respiratornom lancu Q10 ima funkciju antioksidansa gdje reducirani oblik Q10, ubikvinol, prelazi u oksidirani oblik, ubikvinon. Njegovo prisustvo u mitohondriju.

Biosinteza koenzima 10

Q10 nije klasičan vitamin poput vitamina C kojeg ne možemo sami sintetizirati. Najveći dio potrebnih količina Q10 stvaramo sami a unos prehranom samo je dodatna količina. Ishodni sastojci su lako dostupni. Prvi je biosintetski put sinteze kolesterola iz acetil koenzima A pa sve do velike molekule dekaprenil difosfata. Činjenica da biosinteza Q10 dijeli svoj put sa sintezom kolesterola već jasno upućuje kako statini, lijekovi koji zasutavljaju sintezu kolesterola, mogu ostaviti posljedice na razinu koenzima 10. O tome ćemo malo kasnije. Druga grana biosinteze Q10 počinje od aminokiseline tirozina preko p-hidroksibenzojeve kiseline. Potom se ta dva puta susreću spajanjem p-hidroksibenzojeve kiseline i dekaprenil fosfata i u još par enzimskih koraka nastaje Q10.

Manjak drugog gradivnog materijala, aminokiseline tirozina, ne bi trebao biti čest ali je moguć u dijetama sa smanjenom razinom unosa proteina. Ne treba zaboraviti kako je aminokiselina tirozin vrlo tražen gradivni materijal: iz nje stvaramo neurotransmitere dopamin, adrenalin i noradrenalin, hormone štitnjače te kožni pigment melanin. Uz sve to neka stanja poput običnog stresa mogu povećati razgradnju tirozina. Zanimljivo, bez obzira na različitost uzorka i posljedica bolesti sustava u kojima se koristi tirozin, svi imaju sličan dio simptomatskih manifestacija – umor i iscrpljenost.

Starenjem dolazi do pada sposobnosti stvaranja koenzima 10. Postoje i genetske bolesti u kojima nedostaju pojedini enzimi u procesu sinteze koenzima 10 i koje se liječe suplementacijom.

Q10 hranom unosimo malo, u prosjeku svega nekoliko miligrama i ogromnu većinu potreba zadovoljavamo sami. Izuzetak u prehrani čine iznutrice, pogotovo srce, koje ima suvislije razine (nekoliko desetaka miligrama po obroku) no takve namirnice nisu redovni, svakodnevni meni.

Kada se racionalno koristi koenzim 10?

Određivanje Q10 u nas ne pripada u rutinski set dijagnostike osim kod sumnje na genetske bolesti njegovog manjka. Kod nas je u ponudi privatnih laboratorija a i to je već određena razina dostupnosti. Velika šteta što se rijetko propisuje određivanje jer po svim pravilima bi trebao biti jedan od biokemijskih parametara kod rizičnih skupina da bi se odredila racionalna potreba za suplementacijom. Koje su to? To su prije svega svi pacijenti sa srčanim bolestima poput zatajenja srca ili s povećanim rizikom njihovih nastanaka jer je praćenje razine esencijalno za uspjeh ovakve intervencije. Moguće je određivanje i u drugim stanjima kod:

  1. pacijenata na statinskoj terapiji pogotovo oni koji se žale na mijalgiju (bol u mišićima) bez obzira na normalne razine kreatin kinaze
  2. muške neplodnosti
  3. neurodegenerativnih bolesti (Parkinsonova bolest)
  4. migrene
  5. profesionalnih sportaša

U toj šumi mogućnosti što je dobro?

Prvo pogledajmo što se zbiva s Q10 . Q10 se apsorbira s mastima u prehrani i sugerira se uzimanje Q10 uz obrok koji sadrži masti. Ukoliko se unosi u oksidiranom obliku (ubikvinon) tijekom procesa apsorpcije dolazi do redukcije u ubikvinol, koji je i dominantni oblik u ljudskoj krvi. Sama apsorpcija je prilično loša, samo dio doze se apsorbira i povećanje doze iznad nekih granica NE znači da će se povećati i njegova razina. Vrijedi pravilo – ako se daje iznad 100 mg ne dati odjednom dnevnu dozu, već razdijeljenu na 2-3 pojedinačne doze. Nakon apsorpcije koenzim 10 se nalazi u hilomikronima, oblicima lipoproteina, a nakon par koraka metabolizma u jetri se prenosi na LDL/VLDL lipoproteine i tako se dostavlja tkivima – barem u teoriji. Postoji određena razina dvojbe u da li egzogeni Q10 (znači iz suplemenata) uopće ulazi u ciljne organe. Kako je nemoguće napraviti etičku studiju u ljudima, studije u životinjama pokazuju kontradikcije oko ulaska u ciljne organe kao što je srce. Pretpostavka je da se u ljudima to zbiva, pogotovo zbog djelotvorne primjene kod nasljednih bolesti manjka Q10. Višak koenzima 10 izlučuje se uglavnom putem žuči u crijevo te fecesom van organizma; jedan mali dio izlučuje se bubrezima u obliku fosfata.

Stribor Marković – plantagea.hr

 

Facebook komentari

Odgovori