Životne spoznaje

Blokirane emocije dozivaju isti događaj

Mi smo bića emocija i kao takvi u nama je stalno neka emocija. One lijepe obožavamo, no što radimo s onima koje ne volimo?  Želimo ih izbjeći, pa ih često stavljamo pod tepih, ignoriramo ih što dovodi do stvaranja emocionalnih trauma, i kao posljedica toga, emocionalnih blokada u tijelu.

Kada nam se dogodi nešto ružno kao što je recimo gubitak osobe koju volimo, da bi to prebrodili usmjeravamo pozornost na nešto drugo i nastojimo zaboraviti što nam se dogodilo. No, bol i trauma zbog toga neće nestati, oni ostaju duboko u nama i ne dozvoljavaju nam osjećati se sretno i potpuno.

Zbog neproživljenih psiholoških trauma do kraja, zapravo dozvoljavamo da one ostaju u nama zauvijek i stvaraju unutarnje nezadovoljstvo, pa čak i bolesti. Osim toga takve emocije nam privlače stalno slične situacije. Ako smo doživjeli gubitak, npr voljen osoba nas je napustila u sebo ćemo imati stalni strah od napuštanja što će rezultirati da će nas zbog toga i drugi partneri ostaviti. dok konačno ne otpustimo tu neproživljenu emociju.

Neproživljene emocije su kao neodgledan film, nezavršen stih. Naša svijest je prisiljena vraćati se ponovno na njih da bi završila započeto i umirila se.

Dok ostaje nedovršen scenarij u nama – naš mir nikad neće biti apsolutan. Uvijek će biti nešto iznutra što nam smeta i izazva zabrinutost ni zbog čega. Zbog toga postoje ključni trenuci u životu koje treba proživjeti do kraja.

Koje situacije treba obavezno proživjeti?

• razvod (odvajanje);
• smrt voljene osobe;
• smrt voljene životinje;
• gubitak dragih stvari;
• bolesti svoju ili bliskih;
• sramnu situaciju iz prošlosti;
• nepriznate emocije (neiskazana ljubav ili zahvalnost);
•  dug koji nije vraćen (moralni ili materijalni).

Bilo kakav gubitak ljubavi proživljava se u potpunosti ako si dopustimo osjetiti bijes, tugu, strah i žaljenje zbog izgubljenih mogućnosti. Mi ostavljamo za sobom “repove” ne samo neproživljenog bola, već i neproživljene ljubavi.

Zato svaku emociju treba proživjeti i otpustiti, a ne blokirati. Kada je teško treba si dati vremena za tugovanje, ali ne previše jer tada možemo priječi granicu i otići u samosažaljenje. Tu tanku crtu ne smijemo prijeći. Pogubna je i jedna i drug strana, blokiranje emocija i s druge strane samosažaljenje. Prava je mudrost pronaći balans.

Facebook komentari

Odgovori