Trend

Ah taj fucking PIN!!

lifeX.hr

mm

Kao i svaki prosječni građanin pred  blagdane koji zahtijevaju poklone što idu u razna gnijezda, korpe, tanjure, stolove i gdje već ne,  završila sam u jednom dugačkom redu pred blagajnom u nekom od naših voljenih šoping centara.

Kada sam konačno došla na red sva presretna predala sam svoju hrpu kupljenih stvari blagajnici koja je već bila, valjda od sve te gužve, pomalo nervozna.

Ona je sve to uredno skenirala, posložila u lijepo dizajniranu vrećicu i kada je završila nježno izustila konačnu cifru. Ja sam se trudila da ne čujem i ne vidim koliko sam potrošila, već sam joj smo pružila kraticu neka učini što treba i neka se ova potrošačka parada što prije završi, prije nego pomislim kupiti još po neku „sitnicu“. No moja hladna i ne tako ljupka blagajnica samo je još hladnije izustila kako ne primaju Amex karticu. Ok, ne primaju Amex ponavljala sam u sebi, malo čudno al’ dobro imam ja i drugu „plastiku“ . Uzela sam drugu karticu i pitala da li to primaju, na što je ona samo klimnula glavom. Ja joj pobjedonosno pružim karticu, ona je provuče i onda okrene ono čudo od stroja prema meni, te mi kaže da unesem pin.

Pin??

Na tu pomisao u mojoj glavi nastane kaos: „Kakav pin? Pin od kartice? Ali ja nemam pojma koji je pin od kartice, zaboravila sam da ova kartica ima pin. Pin? Sjeti se, sjeti, pin, brojke, 4 brojke i gotovo, samo 4 prava broja i to je to!“

No, nikakav pin mi nije padao na pamet, nisam znala kuda bi uopće krenula, s kojim brojem. Buljila sam u te brojke na tom prokletom stroju i nisam se mogla sjetiti nikakve kombinacije. U tim trenucima više nisam znala ni kako se zovem, a kamoli koji je pin kartice, totalna blokada. Iza mojih leđa puhala je gomila nestrpljivih i jako nabrušenih potrošača koji su čekali u dugom redu i nisu imali vremena za ništa, a nisu imali niti živaca za išta.

Na koncu, onako očajna i jadna prozborila sam:“Ne znam pin“! Na ove moje riječi blagajnica je hladnim glasom ponovila s puno nevjerice „Ne znate pin?“

„Ne“-odgovorila sam

„Dobro, onda platite u kešu.“

„Ali ja nisam osoba od keša, nemam toliko keša.“

Na to je njena donja usna zadrhtala, grubo je istresla sve te moje stvari iz vrećice i rekla da slobodno odem što prije. Bože kakav užas. Dok sam žurno odlazila iz trgovine, iza sebe sam samo čula mumljanje svjetine iz reda.

Ah fucking pin!

Zamislite samo koliko smo ovisni o tim pinovim ili passwordima iliti šiframa. Više ništa ne možemo bez njih. Kada sam došla doma probala sam staviti na papir sve te čarobne kombinacije brojki i slova bez kojih nemamo pristup u mnoge svjetove koji nam trebaju. Kada upalite PC prvo vas on pita šifru, onda se hoćete priključiti na net i za to vam treba šifra. Kada ste na netu ne možete u svoje mailove ili na Facebook ili na Skype bez šifre. Ako želite internetom platiti račune, ništa bez šifre, ako želite kupiti bilo što na netu, morate imati šifru. Ako želite podići lovu na bankomat morate znati pin, a kada vam se isprazni telefon ne možete ga upaliti bez pina, a ako nemate sreće s pinom morate znati i puk! I ono što je najgore, da bi imali dobru zaštitu te šifre na netu često morate mijenjati i kombinirati s velikim i malim slovima i brojevima. A kada u svu tu priču dodate i razno razna korisnička imena koja morate imati i koja vrlo često ne mogu biti vaše ime jer već netko postoji s vašim imenom, pa kada tu krenete dodavati brojke i slova. Bože moj mili, pakao. Mislim da živimo u matrixu!

Tko se više može nositi s tim, nekada smo doma morali imati telefonske imenike da bi mogli nekoga nazvati. Danas nam za to ne treba telefonski imenik ali na zato treba šifrarnik, pinarnik ili passwordnik ili nemam pojma kako bi se zvala ta knjiga u kojem bi bio popis svih naših korisničkih imena i šifri za sve te moguće i nemoguće pristupe. Opet ćemo se vratiti knjizi jer za nju ne treba nikakav pin.

I tako sam ja danim stvarala svoj pinarnik, skupljajući sve te brojke i slova na jedno mjesto. I kada sam ga konačno završila i kopirala u nekoliko primjeraka i postavila na sva strateška mjesta u slučaju AKO, došli su mi dečki iz B.neta posatviti neki novi stroj za videoteku. Uz to sam dobila pin za ulazak, pin za roditeljsku zaštiti i pin za najam!

Živio IT svijet!

 

 

kolumna-danijela-gasparovic

Facebook komentari

lifeX.hr

Odgovori