Putopisi

365 malih vulkanskih otoka i još svašta

lifeX.hr

image1
Neću vam pisati o uzbudljivim događajima na našem dugom putu do Kostarike, bilo je tipično aerodromski. Umor svih tih beskrajnih sati putovanja osvježio je dodir toplog vjetra Kostarike u trenutku kad smo izašli iz aviona. Stigli smo u hotel u Liberiji (glavnom gradu regije Guanacaste u Kostarici) kasno navečer, popili cervezu (pivo) nakon čega smo se samo srušili u krevet.

image7

Liberia je simpatičan gradić, usputna stanica iz koje smo se sutradan busom zaputili za Nikaragvu. Granica Kostarika-Nikaragva je uistinu prometno i životopisno mjesto. Gužva u oba smjera, a procedura prelaska nenadamašna.  Svaki putnik treba izaći iz busa i osobno otići na šalter na kojem se carinik na tečnom španjolskom (kojeg mi ne pričamo…ili bar do tada nismo) čudom čudi kako nismo platili izlaznu taksu, sada je samo trebalo shvatiti gdje treba platiti tu izlaznu taksu. Uz pomoć dragih ljudi i puno objašnjavanja rukama i nogama uspjeli smo pronaći traženu drvenu potleušicu gdje smo platili izlaznu taksu. Sa službenim računom (na kojem piše 7 dolara, a platili smo 8)  ponovno smo se vratili na šalter, pa u bus, spremni krenuti dalje za Granadu.

Tek što smo pomislila da smo konačno riješeni muka autobus je opet stao.  Vozač nam je sada objasnio da moramo platiti ulaznu taksu od 14 dolara (iako smo dobili računa na kojem piše 10 dolara), no ovaj put taj račun nije bio dovoljan za ulaz. Carinik ili tko li već nam je uzeo putovnice i rekao nam da izađemo iz busa. Jedan po jedan putnik je trebao uzeti svoj kofer i odnijeti ga do štanda koji izgleda kao štand na placu. Tu je svatko otvorio svoj kofer, a budući je već  pala noć, a to se sve događa pod vedrim nebom, carinik je sa čeonom lampom pregledavao sadržaj svakog kofera. Doživljaj za pamćenje!

image3
Budući su zemlje srednje Amerike “Meka” za surfere, zanimljivo ih je vidjeti i kako sa daskom pod rukama prelaze granicu. S nama je u busu bio Stefan, simpatični surfer iz Gvatemale koji nas je uputio što u Nikaragvi trebamo vidjeti i kamo otići. Pričao nam je o tome kako je konzervativno njihovo društvo, te da on na svom poslu skriva činjenicu da je surfer, jer vlada stereotip da su surferi lijeni ljudi i drogeraši ?!

Granada je prekrasan, ali i oronuo kolonijalni gradić sa kućama životopisnih boja, centrom punim restorana i kafića iz kojih trešte latino ritmovi. Ljudi doslovce žive na ulici, starci sjede ispred svojih kuća, mala djeca bez nadzora trče ulicama, živo je na trgovima, u katedrali za vrijeme mise sviraju mariachi, mirisi hrane se šire ulicama…pura vida.
image6

image4 (1)

Sutradan smo odlučili obići prirodne znamenitosti oko Granade pa smo iznajmili vozača koji ne zna ni riječ engleskog. Obišli smo  Masaya vulkan, jedini aktivni vulkan u Nikaragvi s dva velika kratera. Santiago je aktivni krater iz kojeg konstannto šiklja dim zasićen parama sumpora, a San Ferdinando je uspavani krater bogate vegetacije. S vrha kratera se vidi Masaya laguna, a pogled se proteže do jezera Nikaragva i ugaslog Mombacho vulkana. U okolici je i nekoliko manjih “baby” kratera koji ukazuju koliko je cijelo područje uzavrelo, jer se nalazi na spoju dvije tektonske ploče i dio je pacifičkog “Ring of fire”.

image2 (1)
Potom smo posjetili mirnu Apoyo lagunu, prekrasno jezero okruženo zelenilom, te se uputili dalje do “Isletas de Granada”.
image5

To je 365 malih vulkanskih otočića smještenih na jezeru Nikaragva, a nastalih erupcijom vulkana Mombacho. Područje puno života, najviše ptica. Otoci su uglavnom u privatnom vlasništu bogatih ljudi iz Nikaragve, te velikog broja stranaca koji su  ovdje izgradili vikendice. Budući i naš vozač brodića živi na otoku i pozna stanovnike, važno nam je opisivao tko su njegovi susjedi. Možemo zaključiti da najbogatiji ljudi Nikaragve proizvode pivo, kavu i nešto duhana.

Sutra idemo dalje! Budite uz nas!

Pozdrav veliki!

Dunja Dean

Facebook komentari

lifeX.hr

Odgovori